Trkački dnevnik

Kak je bilo ?

2011-08-04T13:35:00.026+02:00

Iako sam odlučio da neću ništa pisati o samoj utrci znatiželja i upiti mnogih prijatelja uzrokovali su promijenu odluke.
.............
Na "borilište" sam s kolegom Sašom Moslavcem, prekaljenim IM-anom na toj stazi, stigao dan ranije jer je konfiguracija staze prilično komplicirana tako da dobar dio poslova koji prethode utrci treba obaviti dan ranije. Kasnije tokom dana pridružio nam se i 3. čan varaždinske posade Miljenko Rožmarić tako da smo u miru sve pripremili za sutrašnji ranojutarnji start.
Buđenje u subotu ujutro je bilo već u 4 sata jer je prethodno trebalo napraviti biciklističko-plivačku autobusnu predtranziciju od Nagyatada do Gyekenyesa gdje se održava plivački dio utrke a potom se biciklom nakon plivanja vozi 75km do povratka u Nagyatad.

Prijevoz autobusom traje nekih 45 minuta tako da smo u Gyekenyesu bili već u 6 sati, odnosno više od 90 minuta prije starta. I tu počinje rasti nervoza i pojačavaju se naleti adrenalina, a sve kulminira 15-ak minuta prije starta kada počinje iz zvučnika "treštati" prikladna muzika za dodatno nabrijavanje. Baš ko na filmu.
I onda pred sam start utrke u jezero ispred sudionika do pojasa zagazi svećenik koji "posveti" sudionike i nakon toga topovski plotun označi start utrke.
Zaista nešto prekrasno i dojmljivo.

E sad se moram malo vratiti pred start.
Šta sam očekivao u tim trenucima prije starta ?
Ni sam nisam bio siguran. Bicikl sam počeo voziti tek prije 4 mjeseca, plivati na nivou višem od bezveznog lamatanja rukama i nogama mjesec dana ranije.
Međutim u 4 mjeseca priprema u ta 2 segmenta sam poprilično napredovao. Jedina mjera za usporedbu mi je bio prijatelj Saša Moslavac s kojim sam zajedno odradio većinu treninga. On je prekaljen sudionik na toj stazi i svaku njegovu sugestiju i preporuku sam pokušao zapamtiti a njegovi dosezi su mi poslužili kao jedini orjentir mojih mogućnosti. Ovo je bio njegov 4. nastup na ovoj utrci svaki puta je završio u vremenu nešto iznad 12 sati. Prema njegovim riječima ovog puta je spremniji nego ikad i moje matematičke projekcije i usporedbe njegovih rezultata govorile su da bi on trebao utrku završiti za 11:30 (završio je za 11:29:59 !!! ). S obzirom da je on plivački bolji od mene 10 minuta a ja od njega otpriliko toliko na biciklu pravu razliku u prognozama rezultata trebalo je činiti trčanje.
A tu sam ja oko 20 minuta bolji.
Dakle u nekim idealnim okolnostima moje najoptimističnije prognoze kretale su se oko rezultata 11:10 - 11:15, a realno bio bih prezadovoljan s 11:30.
Posljednjih dana prije utrke vremenska prognoza je postajala sve povoljnija ( s obzirom na doba godine) a svakog dana sve više je u igri bila i mogućnost da se pliva u neoprenu što donosi oko 10 minuta brže plivanje.
Nabavio sam neopren, malo ga iskušao i uvidio da meni on pomaže i više jer moja najveća mana na plivanju su noge a u neoprenu ih bez problema održavam u pravilnom položaju. Koji dan pred sam start bilo je očito da će se plivati u neoprenu i tad mi je prvi puta kroz glavu prošla i misao kak bi bilo lijepo kad bih uspio završiti ispod 11 sati.
U iščekivanju starta razgovarali smo i pričali o planovima i taktici i ja sam "priznao" da se osjećam fenomenalno, čak sam i dobro spavao. Plan je bio da plivam po osjećaju, ko na treningu bez prevelikog napora pa nakon što vidim rezultat odlučim kako dalje. Odnosno ako to bude ispod 1:20 onda ću i bicikl u prvom dijelu (75km do Nagyatada) držati prosjek 30-31 što će me i dalje držati u igri za ispod 11 sati. A tu će u tom slučaju biti druga "kontrolna točka" da li i dalje napadati 11 sati i riskirati eventualne probleme ili smanjiti tempo tako da "sigurno" mogu završiti utrku.
Grunuo je top i masa je krenula. Nakon 2-3 zaveslaja pomislio sam da nešto nije u redu i zaključio sam da sam zaboravio naočale za plivanje. Stao sam i napravio korak-dva nazad prema izlasku kad sam shvatio da naočale imam i da je sve OK osim što ja nisam baš pribran :)
Vratio sam se u gomilu i pokušavao preživjeti bez nekog udarca u početnoj "mrkljaži".
U tome nisam uspio jer je odjednom nečija desna noga završila na mom lijevom oku što je dovelo do pomicanja naočala i ulaska vode u njih. Morao sam stati da sredim situaciju i srećom to je bio jedini incident te vrste do samog kraja. Još sam 3 puta nakratko zastao zbog propuštanja vode u naočale ali to nije bilo neko veće gubljenje vremena. Prvi krug završio sam za 37 minuta što je bilo odlično a s obzirom na malu snagu koju sam za to utrošio - fenomenalno. Tad sam opet naslutio da bi to mogao biti moj dan i da bi sve moglo ispasti iznad očekivanja i nadanja. Jedino sam se cijelo vrijeme bojao nekog incidenta koji bi me izbacio malo više iz utrke pa sam zato u drugom krugu plivanja izabrao putanju koja je čak možda i malo duža ali totalno izvan kretanja grupe. Sve samo da izbjegnem neki udarac kad mi je već tako dobro krenulo. Drugi krug 38 minuta - dakle sveukupno 1:15 !!! Superodličnofenomenalno !
U tranziciji slijedim preporuke koje sam dobio od Saše i nakon 5 minuta sam na biciklu. Potrajalo je malo duže ali, poučen iskustvima sa sprinttriatlona na kojima sam nastupao i uvijek nešto zaboravio, želio sam biti siguran da sam sve napravio kako treba. Nakon 6-7km vožnje bicikla vidim u daljini nekog sudionika kako pumpa gumu i pomislim u sebi kak je to veliki peh da ti već u startu treba promjena gume. Vratim se u aero-položaj i tek kad sam došao do tog nesretnika pogledam ga i umalo se srušim.
SAŠA !!
U tom trenutku kao da mi se sve srušilo, nakratko sam refleksno od šoka zakočio međutim Saša je uzviknuo "Idi samo dalje". Poslušao sam ga međutim stanje šoka potrajalo je još neko vrijeme pri čemu su i emocije bile pojačane.
Mislio sam koliko smo se samo zajedno mučili i tjerali na treninzima, koliko volje i truda je uloženo i sad baš njemu da se to dogodi. A srećom (za mene u tom trenutku) nisam ni znao što se zapravo dogodilo: nepažnjom je pao s bicikla, ogrebao se čitavom lijevom stranom, oštetio je bicikl i probušio gumu :(
Nije bilo druge nego da nastavim dalje i na okretu u Nagyatadu sa nestrpljenjem i zebnjom čekam hoće li se i kada pojaviti iz suprotnog smjera.
Prvih 25km te vožnje prema Nagyatadu je uglavnom uzbrdo, čad djelomično po uskim asfaltiranim šumskim stazama na kojima je asfalt jako loš tako da me Saša upozorio da će nam prosjek 28km/h biti više nego dobro ostvarenje do dolaska na glavnu cestu.
Međutim kako je to ipak bio moja dan ja sam se izvukao s prosjekom 29 na toj dionici :) Dalje prema Nagyatadu je najprije bio lagani vjetar u leđa koji nam je naravno malo pomogao tako da sam nakon 50km već imao željeni prosjek 30kmh a nakon okretanja prema jugu taj je vjetar udarao bočno ali i dalje mi nije bilo teško tako da sam pred ulaskom u Nagyatad imao prosjek već blizu 31 kmh.
I onda odjednom pojavljuje se problem za koji sam sam kriv jer mi se nije dalo prevenirati ga. Naime odjednom mi se sve zacrnilo na displayu ciklokompjutera.
To mi se jednom desilo na treningu i riješio sam poslije tako da sam izvadio bateriju i ponovo je stavio i sve je proradilo. A pošto imam još jedan potpuno isti takav ciklokomp. trebao sam samo zamijeniti da se opet ne ponovi. Ali nije mi se dalo (10 sekundi posla) misleći da se neće valjda baš tu ponoviti. Ali evo ponovilo se.
Razmišljao sam da li da stanem ili nastavim i odlučio sam da idem "na slijepo" do Nagyatada i tamo ću stati i pokušati mu dati prvu pomoć vađenjem baterije. I usput sam planirao tu stanku iskoristiti da javim našoj tehničkoj podršci (Iris Rožmarić- Miljenkova supruga) da pripremi pumpu ako ima da Saša može dopumpati svoju gumu ako nije uspio s onom malom pumpicom. Tih 7-8 km zapravo i nije bilo problematično jer sam u prethodnih 2 sata dobio osjećaj za vrtnju tak da sam vjerojatno istu brzinu držao do kraja. Na okretu u Nagyatadu prenio sam poruku da pripremi pumpu (nije je bilo ali srećom nije ni trebala) i stao da riješim moj problem. S obzirom da vađenje i ponovno umetanje baterije nije baš jednostavno na tom satu izgubio sam oko 2 minute ali srećom sve je proradilo. Konačno krenem i odjednom ugledam kako dolazi iz suprotnog smjera Saša.
TOOOOOOO......!!!!!!! Ostavio sam ga kad je još pumpao gumu a zaostao je samo oko 3 minute na tih 75km što je bio znak da je sve u redu.
Ja sam se u tom trenutku osjećao zaista svježe a i ovaj sretni trenutak samo je pridonio odluci da nema više uzmaka. Idem dalje istim tempom koji mi omogućava da završim ispod 11 sati.
Nakon tog prvog dolaska u Nagyatad voze se još 3 "kruga" (krug u obliku slova T po kojem se vozi dvosmjerno :) ) i to sam odradio bez problema u istom tempu. Malo je bio nezgodan vjetar koji nam je na toj dionici bio 5km u prsa, 5km u leđa a 25km s boka tako da nisu bili baš idealni uvjeti ali išlo je.
Iz razloga kraćenja dosade pratio sam i mjerio koliko Saša zaostaje za mnom i ispalo je da sam mu na svakom okretu pobjegao za 300-400m, odnosno po jednom krugu oko 1km.
Posljednji krug sam namjerno malo smanjio da se pokušam odmoriti pred trčanje. Nisam više uzimao ni krutu hranu da ne bi ostala u želucu i stvarala mi probleme na trčanju.
U zonu tranzicije ušao sam 7:08 nakon starta i kalkuliram: bolje da ostanem što duže u tranziciji, ponovo sve provjerim, osvježim se... jer imam dovoljno vremena da uspijem u iznenadnoj akciji "ispod 11 sati"
Tu sam prvi puta morao i na pišanje koje je potrajalooooo tako da su iza mene ostali nervozno čekali u redu. Sorry.. tak je ispalo.
Na trčanje izlazim točno 7:15 nakon starta što znači da mi treba maraton ispod 3:45 da uspijem u nečem čemu se tjedan dana ranije nisam ni u snu nadao.
Znao sam da se trči 11 krugova po 3800m ali problem je što nema nikakvih oznaka a čak ni okret nije na pola jer se u drugom dijelu još dodatno trči kroz jedan park.
Plan je bio trčati 5min/km što bi bio rezultat 3:30 i uz koji problem omogućio bi da bez stresa završim.
Preostalo mi je da zapamtim neke kontrolne točke (šator, okret, izlaz iz parka) i vrijeme postignuto na njima i onda nakon prolaska cijelog kruga podešavam vrijeme na njima. Noge su bile prilično lagane tako da sam uz svjesno usporavanje prvi krug završio nešto tak preko 18 minuta, dakle prebrzo.
U drugom krugu pokušaj uštelavanja na željeni tempo ali opet prebrzo. Tek u trećem krugu došao sam na željenih 19 minuta po krugu ali tad je već nestalo i svježine u nogama. U četvrtom krugu održavam tempo ali težina u nogama svakim korakom postaje sve veća. Nakon jednog u 2. krugu uzimam i drugi gel da mi možda pomogne.
I onda u 5. krugu naslućuje se da neće sve baš ići "tako lako". I dalje postaje sve teže i uz to još i tempo pada. Slijedeći krug isto i tad slutim da neće dobro završiti ako nešto ne promijenim. Odnosno svakako moram zaustaviti spiralu (pro)padanja ako želim završiti ispod 11 sati. U tim momentima ulovila me i psihčka kriza tako da mi je na misao došlo ono što mi je Saša najavljivao: "Samo da mi je da završim ovu muku bez obzira na vrijeme. Nije me briga ni za 11 ni za 12 sati !"
Odlučujem se da u slijedećem 7. hodam 2 x 30 sekundi da mi bar bude lakše pa ću vidjeti kako će se to odraziti na brzinu. Iskreno bilo mi se jako teško odlučiti na taj korak jer to "ne doliči jednom maratoncu :)" ali ovo je zaista bila izvanredna situacija. Ovo su bili trenuci koje je nemoguće osjetiti u maratonu. Mjerio sam si nekoliko puta puls i on je bio oko 145-150, disanje bez problema ali noge... neopisivo teško ! Prohodao sam na samom ulasku u krug i na pola na ulasku u park po 30 sekundi. Nakon toga trčanje je bilo lagano slijedeće 2. minute ali onda opet muka. Al dobro bar sam skratio muke za 5 minuta po krugu.
Vrijeme je bilo tek nešto sporije nego prije i to je konačno donijelo malo optimizma nakon pola sata teške muke.
Ovo je vjerojatno slika iz tog vremena

U slijedećem krugu ponovo ista taktika sa hodanjem i vrijeme još uvijek bliže 21. nego 22. minute što me drži na životu za vrijeme ispod 11 sati.
Psihička kriza je u tim trenucima već bila prošlost i ostala je samo borba protiv sata a ne i protiv samog sebe.
Znao sam da će mi ulazak u sam finiš dodatno podići "borbenost" iako sam i u tim trenucima zaista davao sve od sebe.
Točno se sjećam da mi je na ulasku u 9. krug semafor na cilju pokazivao 9:54 što je značilo da trebam 66 minuta za zadnja 3 kruga, odnosno 22 minute po krugu a još nijedan nisam bio sporiji od 21:30. Odmah kalkuliram da mi to omogućuje da u svaki krug ubacim još 2 hodačke dionice po 30 sekundi ali ipak ništa ne mijenjam.
U predzanji krug ulazim u vremenu 10:15 što znači da sam prethodni završio za 21. minutu i sad si mogu dozvoliti da jedan od preostala 2 završim čak za 23 minute.
U tom trenutku bilo je jasno da samo neka velika nesreća može spriječiti da ne uspijem uđem u cilj ispod 11 sati.
Da izbjegnem neko iznenadno pucanje u predzadnjem krugu ipak dodajem još jednu hodačku dionicu i za posljednji krug mi preostaje da ga završim za 23 minute.
To sam rutinski uradio i sa zalihom od gotovo minutu i pola ušao u cilj - 10:58:41 !!
A ulazak u cilj... ništa spektakularno :)
Zaista sam pri ulasku u cilj na svakom maratonu osjetio pojačane emocije ali ovdje baš ništa. Vjerojatno jer je iscrpljenost tolika da jednostavno nema snage čak ni za veselje.
Službena statistika je ovakva:
PLIVANJE: 1:15:19 (133. vrijeme na plivanju)
TRANZICIJA: 0:05:04
BICIKL: 5:47:28 (144.)
TRANZICIJA: 0:07:20
TRČANJE: 3:43:32 (35. vrijeme trčanja)

Desetak minuta sam hodao, malo išao na masažu i eto začas i Saše u cilju !
Tek tada mi je ispričao kakvu je sve kalvariju prošao na onom mjestu nesreće ali srećom sve je dobro završilo i po njegovim riječima završio je uz najmanje muke svoj uvjerljivo najbolji IM.
Da se dijelila nagrada "Junak dana" - on bi je bez sumnje dobio.

Treći član ekipe Miljenko Rožmarić je primjer kako bi pravi IM triatlonac trebao razmišljati. Odnosno dokazao je da je glava najvažnija za ovakav podvig poput njegovog.
Nije bio baš optimalno pripremljen, 50 godina je iza njega ali završio je bez nekog velikog pada ili krize svoj prvi IM u vremenu 14:10.
Može se neko pripremati dugoročno godinama za svoj prvi IM ali ako nije fajter poput Mica - ništ od toga.

Kaj na kraju zaključiti ?
Rekao sam nakon ulaska u cilj i slijedeći dan ponavljao: NIKAD VIŠE
Ali sad više NISAM SIGURAN
Da bih se opet odlučio treba mi neki izazov a to jedino može biti vrijeme.
Jer prostora za napredak sigurno ima. Na biciklu sam dosada sa ovom utrkom odvozio svega 2800km u karijeri.
U plivanju sam još uvijek po stažu također početnik.
A nadam se da neću i ovu zimu na neku operaciju.
No da li su to dovoljno dobri razlozi da si "priuštim" par mjeseci muke u treningu da bih patio na utrci ? :)
Bumo vidli...

Evo malo i statistike treninga koje sam imao u posljednja 4 mjeseca prije utrke kad sam zapravo počeo i trenirati biciklizam i plivanje.

trčanje: 922 km - cca 80 sati
bicikl: 2280 km - cca 78 h
plivanje: 64 km - 28 h
Ukupno: otprilike 186 sati treninga ili prosječno 11 sati tjedno

Većim dijelom na tim treninzima društvo mi je pravio kolega Saša Moslavac kojem se na tome zahvaljujem, a trenirali smo bez ikakvog strukturiranog plana i programa.
Držali smo se pravila da tjedno imamo minimalno 5x bicikl ili trčanje i 2x plivanje a 90% treninga bilo je u aerobnom modu.

I am an IM

2011-07-31T18:08:00.002+02:00

Sinhronizirano trčanje

2011-06-10T22:38:00.002+02:00

Evo kak je to išlo 41 km u duetu.
Umjetnički dojam - valjda čista petica :)
A posebno smo sinhronizirani bili uzbrdo, samo kaj smo zbog umjetničkog dojma bili malo prespori :-))))))))

Plitvice - druga epizoda

2011-06-05T10:10:00.005+02:00

Odmah nakon što je postalo jasno da ću nakon operacije ipak moći uglavnom normalno i bez problema trčati zaokružio sam jučerašnji datum i to mi je bio motiv koji me tjerao na treninzima u prvom dijelu godine.
Jer kao što većina maratonaca kaže - Plitvički maraton je više od maratona i svaki od nas mazohistički čeka godinu dana da dođe taj dan u kojem će napraviti "trkačko samoubojstvo iz zasjede" :)
S obzirom da je na dan utrke prošlo manje od 7. mjeseci od operacije u pripremama nisam baš imao previše prostora da se adekvatno pripremim u smislu velike kilometraže u treningu ali sam ipak već iskusan trkač (ipak je ovo već moja 3. sezona :) ) pa sam znao na što trebam staviti naglasak u treninzima da bi uspješno završio maraton.
Nakon maratona u Bratislavi a prije jučerašnjeg imao sam u travnju 280km treninga i u svibnju 260km što je prilično malo ali sam dio tog deficita nadoknadio kroz biciklističke treninge čiji bi trkački ekvivalent bio oko 100km trčanja u tim mjesecima.
Međutim i s tim je to prilično manje nego lani pred Plitvički maraton, ali osjećao sam u nogama i glavi da sam prilično "jači" i spremniji nego lani i to se obistinilo.
Taktički sam istrčao maraton za čistu peticu i rezultat nije izostao 3:11:49
S obzirom na sve gore navedeno superodlično (moja procjena) i osjećam se superzadovoljno !!
Moram spomenuti i kolegu trkača Ivana Čorbu s kojim sam zajedno trčao 41 km jučerašnjeg maratona. To se pokazalo kao odlična kombinacija jer smo sasvim različiti tipovi trkača i kompromisom između naših dijametralno suprotnih načina trčanja obojica smo postigli odličan rezultat.
Naime njegova je maratonska taktika ona narodna: "idem dok mogu a poslije je sve u božjim rukama". Međutim to uglavnom završava kao u paklu i vjerojatno bi to i jučer tako završilo bez obzira na dolazak Pape u Hrvatsku :)
S druge strane ja sam (pre)oprezan kalkulator koji realno sagleda svoje mogućnosti i još za svaki slučaj smanjim očekivanja za 2-3 minute.
I tak smo jučer udružili snage: ja sam njega kontrolirao, zaustavljao u naletima adrenalina i slično a on je ipak povremeno uspio izbjeći mojoj kontroli tempa pa smo išli malo brže od mojeg plana koji je bio rezultat oko 3:15.
I u toj suradnji smo obojica došli u cilj s rezultatima koji su bili bolji od najoptimističnijih očekivanja: ja malo ispod 3:12 a on malo iznad 3:12.
Sve u svemu... treba čekati još 364 dana do novog masakra :)
Jedva čekam :)

3 dužine u 69 sati

2011-04-26T21:23:00.002+02:00

Rana na lijevoj peti je ipak uzela veći danak nego sam mislio pa sam tokom tjedna uspio napraviti tek 3 kratka trčanja od 5+8+8km jer jednostavno više nije išlo.
Ranu sam morao "skrivati" na razne načina a to je opet iritiralo druge dijelove pete na kojima je bio prenesen pritisak od mnogo flastera i traka.
Ipak krajem tjedna situacija se malo poboljšala i krenuo sam u akciju:
SUBOTA: bicikl 102km - 3:24 (30 km/h)
PONEDJELJAK: trčanje 30,3km - 2:37 (5:11/km)
UTORAK: plivanje - 2700m - 59minuta

Ako bi se sudilo po ovim dionicama gotovo da sam na 2/3 ironmana :)

Žuljevi kao doping

2011-04-18T21:04:00.007+02:00

Polumaraton u Rijeci mi je ostao u lijepom sijećanju prošle godine jer sam na svoje veliko iznenađenje istrčao 1:21:5x pa sam odlučio da i ove godine budem tamo i po prvi puta nakon operacije pokušam neku utrku ići kak se ono kaže "na nož".
Samo ko i uvijek bilo je pitanje koliko se duboko može s tim nožem rezati :)
Moji (uvijek konzervativni) planovi vrtjeli su se negdje u rasponu 1:25-1:26 i sasvim bi me zadovoljilo to dostignuće. Kad sam s kolegom Davorom postigao dogovor da njemu pomognem da napadne rezultat sve je bilo jasno: juriš na 1:25:xx !
Došli, spremili se... start... i nakon 1km počinjem u obje patike osjećati peckanje kao da mi je pijesak ušao u čarape. Malo me zabrinulo ali ajde... bude prošlo.
Međutim svakim korakom bilo je sve nelagodnije i bilo mi je jasno da ću završiti sa žuljevima. Bio mi je poznat taj bol jer sam lani doživio isto kad sam na nove patike obuo loše čarape nakon 5km dobio velike žuljeve na petama. Samo ovdje sam imao provjerene i nepotrošene patike i provjerene (ali pretanke) čarape.
Čak sam u jednom trenutku stao i malo istegnuo čarape prema van dajući sam sebi nadu da je ipak pijesak (otkud mi ta ideja) u patikama :)
Plan je bio da prvi dio idem malo brže jer je prognoza bila da ćemo imati vjetar u leđa što se i ostvarilo. Iz lanjskog iskustva znao sam da je zbog profila staze nemoguće držati vremenski ujednačen tempo ali sam pokušavao da cijelo vrijeme trčim(o) s istim naporom i mislim da sam u tome uspjevao.
Na 5.km bilo je jasno da na lijevoj peti već imam žulj dok je desna bila relativno dobro, tj. puno bolje nego lijeva.
Jurim dalje po planu, Davor me prati, cijelo vrijeme razmišljam kako će se sve to rasplesti. Da je maraton u pitanju vjerojatno bih već odustao jer nema šanse da još 35km izdržim ali ovdje je još samo 15km do kraja. Osim toga ekipno je prvenstvo Hrvatske i ja sam dio ekipe i ako odustanem sve pada u vodu.
Prolazi i dalje po planu, dolazimo do okreta i na 11km imam vrijeme 44:13 (4:01/km).
Baš kako sam i želio ali stanje je daleko od onog kojeg sam želio.
Tempo sam držao bez problema ali u tim trenucima bol se pojačala i znao sam da je žulj već i pukao. Pokušao sam ublažiti bolove izvrčući nogu pri doskoku ili gurajući prste prema naprijed što je stvarno i pomagalo ali ne mogu tako trčati jer ću se povrijediti. Davor me sve teže pratio i bio mi je u tom trenutku pravi košmar u glavi što i kako dalje. Odlučio sam da pojačam tempo do gornje granice mogućnosti misleći da ću ubijajući se od trčanja manje patiti od bolova. I stvarno je pomoglo. Čak mi i dalje nije bilo preteško iako je vjetar upirao u prsa. Motiviralo me i neprestano sustizanje i pretjecanje trkača koji su bili ispred mene. I tako sve do posljednje jače uzbrdice kad sam se podigao na prste i u jednom trenutku bol se jako dodatno pojačala i svakim korakom postajala sve nesnosnija. U tom trenutku bio sam najbliže odluci da ipak odustanem jer sam pretpostavio da je sad došlo do trganja kože i patika i čarapa stružu po "živoj rani". Međutim s obzirom da sam trčao prema cilju a s vremenom se jaka bol ustabilila (tj. nije se dodatno pojačavala) odlučio sam da idem koliko mogu. Jer svaki korak je korak bliže cilju i kraju muke i to me držalo.
Ni sam ne znam koliko sam trkača prestigao u drugom dijelu, nekako sam dojurio do cilja i kad sam se zaustavio i pokušao šetati to je bila nemoguća misija. Hodao sam ko Pajo Patak.
U cilj sam utrčao u vremenu 1:23:57 što znači da sam s vjetrom u prsa imao tempo 3:56/km, tj. 5 sekundi po km brže nego s vjetrom u leđa.
Nekako sam došetao do auta i kad sam skinuo patike našao sam ono što sam očekivao: krvave čarape i patike s normalnim žuljem na desnoj peti a s rasturenom petom na lijevoj nozi. Nakon malo sanacije to je izgledalo ovako:

Poslije su me još u ambulantnim kolima malo poservisirali i preživio sam :)
Naravno da sam rezultatom zadovoljan ali siguran sam da ne bih završio ispod 1:25 da nisam imao "žulj doping". Tak da me sad rezultat može veseliti ali trebaće vremena da se stanje na petama normalizira i da se mogu vratiti u normalan ritam treninga.
Rezultat tim više dobiva na vrijednosti ako se osim nedavne operacije uzme u obzir da sam u 4 mjeseca trčanja nakon rehabilitacije istrčao tek oko 700km i to većim dijelom na laganom tempu.
Za one koji vole slike poput gornje evo još današnjeg izgleda :)

Ali nema odmora...operacija Plitvice počinje sutra :)

//

...I PREKO VALJEVA...

2011-04-05T17:52:00.002+02:00

A vikend prije Bratislave bio sam sa familijom na poslovno-sportskom-muzičkom putovanju u susjednoj zemlji Srbiji.
Tijekom pet dana boravka bili smo u Nišu, Aranđelovcu i Valjevu (ja sam) i od svih događanja najvrijednija su ona iz Aranđelovca i Valjeva.
Naime osnovni motiv za odlazak je bilo to što je naš sin Matija 21.03. učestvovao na međunarodnom natjecanju malih pijanista u Aranđelovcu.
Pa smo s time odmah spojili druge gore navedene aktivnosti a ja nikako nisam htio propustiti priliku da konačno upoznam ta legendarna Valjevska brda po kojima trči kolega maratonac Saša Antić i o kojima je na svom blogu ( http://s-ant.blogspot.com/ ) napisao prave romane.
Prvo muzika a onda sport :)
Matija je bio izuzetno uspješan na natjecanju iako je bio najmanji i najmlađi.
Osvojio je ukupno 97,7 od mogućih 100 bodova što je u ukupnom poretku bilo dovoljno za 5 mjesto u konkurenciji 20 natjecatelja.
Još da nije tokom nastupa na samom početku "sfušal" 2 put u roku 5 sekundi bilo bi i bolje :)
Ali do kraja više nije nist previše griješil i oduševil je članove žirija :)
Ja više od toga o muzici nebrem govoriti jer ak je neko antitalent za glazbu onda sam to ja :)

Nakon Niša u Aranđelovac smo stigli u nedjelju a vec danima prije odlaska sa Sašom sam imao u grubo dogovorene susrete tokom nedjelje i ponedjeljka. U nedjelju je on doputovao u Aranđelovac (70km) na "moj" teren a slijedeći dan je bio uzvrat u Valjevu (naravno sad sam ja putovao 70+70km). Prvi susret održan je na planini Bukulja iznad Aranđelovca. Vrijeme za igru nije bilo baš nešto posebno idealno ali za prave trkače nema zapreka :)
Zajedno smo otrčali polumaratonsku dužinu najprije kružeći oko Aranđelovca a zatim smo se odvažno odlučili popeti na vrh planine (oko 600m) pri čemu je prelaskom na sve više visine lagana kiša sve više prelazila u snijeg. A s obzirom da je to bilo 20.03. dakle zadnjeg dana zime nekako se taj uspon i vremenski uvjeti uklopio u "proslavu" odlaska zime. Meni je to bio prvi brdski trening ove sezone i čak sam se malo bojao kako će to leđa podnijeti ali nije bilo nikakvih problema. Sve u svemu lijep trening i ugodno druženje za posljednji da zime.
Slijedeći dan ja sam gotovo sat i pola putovao do Valjeva da konačno vidim gdje to Saša sjedi kad piše i gdje to trči kad ne piše :)
Između ostalog interesiralo me što ću sve vidjeti do Valjeva, odnosno kako izgleda Srbija iznutra pošto sam znao da ću prolaziti kroz razna veca i manja mjesta.
Ovo mi je bio četvrti odlazak u Srbiju posljednjih 8 godina ali sve se uglavnom svodilo na vožnju autoputom i boravak u većim mjestima pa me sad baš interesiralo kako to izgleda malo izvan autoputa.
Nakon viđenog mogu reći da sam čitajući i slušajući o situaciji u Srbiji očekivao dosta lošiju situaciju. Istina asfaltni putevi su u prilično lošem stanju, prilazi s ceste prema kućama također uglavnom nisu uređeni ali same kuće i zgrade su u svakom smislu slične onima koje se mogu vidjeti u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske.
S obzirom da sam dosta kasno krenuo isto kao i dan prije nije nam preostalo puno vremena za druženje izvan terena pa smo odmah krenuli na posao.
A posao je bio ... rudarski !!
Sad mi je jasno zašto je za Sašu Plitvički maraton, za razliku od svih ostalih tamo prisutnih, tek malo jači od ravnog :)
Kad smo krenuli prvo smo za zagrijavanje imali oko 3km "plitvičke" uzbrdice nakon koje sam već bio "polustrgan". Pogotovo kad se uzme u obzir da smo i dan prije bili "po šumama i gorama".
Nakon zagrijavanja konačno je bilo malo ravnice (otprilike kao Jaska :) ) i onda opet gore, pa dolje, pa opet uuuuuuuusponnnn i konačno na kraju 4 km lagane nizbrdice. Usput mi je pokazivao puteve koji su se mogli vidjeti s naše trase a po kojima inače trči i o kojima piše "stihove i eseje" na svom blogu.
Sve u svemu gotovo bi se moglo reći idealno mjesto za trkačke treninga.
Istina malo je teže naći neku dužu ravnu dionicu ali valjda se uz malo više truda i to može pronaći.
Kaj se tiče našeg dvoboja usli smo zajedno u cilj, ali boksačkim rječnikom Saša je pobijedio na bodove jednoglasnom odlukom sudaca. A ja sam za kaznu morao voziti auto 70km u suprotnom smjeru.
Sve u svemu 2 dana ugodnog druženja i jako dobrog treninga koji je bio i mala priprema za Bratislavu jer smo se i tam dosta penjali na mostove i spuštali sa njih.

Od Varaždina do Varaždina

2011-03-28T09:33:00.010+02:00

...PREKO BRATISLAVE...
Prepričavanje događaja iz prethodnih 10-ak dana pišem u kronološki obrnutom redoslijedu.
Nakon što sam dobio mjesto u autobusu za Bratislavu preostalo mi je samo odlučiti da li trčati polumaraton ili maraton. Ali i ta je dilema kratko trajala jer su svi pokazatelji upućivali na maraton. Prošlih tjedana sam povećavao količinu treninga i uspio sam u jednom tjednu pretrčati i čak 90km. Međutim sve je to bilo na brzinama preko 5min/km tako da nisam bio spreman za neke velike brzine na utrci.
Imao sam i dužinske treninge 30,33 i 36 km tak da je odluka bila da idem na maraton i da ga trčim kao dužinu na nešto (tj. dosta) jačem intenzitetu.
Desetak dana prije napravio sam i Yasso test u kojem sam bez problema i s priličnom rezervom napravio 10x800 za 3:08 pri čemu sam posljednju 800-tku lupio iz sve snage za 2:42 :)
Kad sam sve to stavil na kup i malo proračunal došao sam do zaključka da je moj trenutni potencijal na maratonu oko 3:08. Iz toga sam opet zaključio da bi neki ciljani rezultat od 3:18 bio ono što se traži, tj. kompromis između običnog treninga i prave utrke. Odnosno smatrao sam da bude to solidan napor i rezultat od kojeg ću imati koristi u smislu treninga a ne prevelike štete za oporavak i kontinuitet treninga kojeg mi i onak fali jer sam od operacije do maratona istrčao jedva 600km i to većinu na brzinama oko 5:30/km.
Vrijeme prije starta je bilo gotovo idealno i jedva smo čekali da krene.
Taj moj ciljani rezultat se nekako poklopio s željenim rezultatom kolege Saše i kolegice Martine pa smo zajedno krenuli prvih 8-9km kad smo Saša i ja morali prvi i jedini puta nakratko stati 40-ak sekundi i više nismo uspjeli uloviti Martinu do pred sam kraj. I tako smo nas dvojica neumorno vrtjeli kilometar za kilometrom u tempu oko 4:40-4:45 od početka pa sve do 40. km. U međuvremenu smo i pričali, šalili se, prestizali mnoštvo trkača u drugom dijelu, nailazili na prijatelje pa ih par km zakačili za nas i vukli dok nisu definitivno otpali.
Prisjećali smo se i uživo komentirali i proživljavali "pravilo kolege S-antića" da ako maraton trčiš u istom tempu od početka do kraja (a mi smo to napravili gotovo savršeno) onda na prvoj trećini imaš osjećaj da si na treningu dužine, u srednjoj da si na treningu tempa a zadnja trećina na istom tempu donosi osjećaj ko da radiš intervale. I stvarno je tak !!
Kod prelaska preko zadnjeg mosta, oko 5km prije cilja, trebalo je izvući posljednje rezerve snage za uspon i onda još biti prilično mentalno jak da se ne padne u tempu do cilja. I to nam je uspjelo pri čemu smo sustigli Martinu i kolegu Miću Duspara koji je evidentno padao u tempu. Malo smo ga ohrabrili i motivirali tako da je živnuo i krenuo za nama i usprkos malom padu na samom kraju uspio konačno završiti maraton ispod 3:20.
Na 40km sam ipak odlučio malo protegnuti noge do kraja i sat mi je pokazivao da sam tih zadnjih 2200m istrčao za 8:09 što mi se činilo ipak prebrzo bez obzira kaj sam npr. Sašu u tih 2 km ostavio za 1:13. Tek jutros sam se sjetio da u su u drugom krugu oznake za km bile za 22,1; 23,1....40,1km pa je tih 8:09 zapravo vrijeme za 2100m što je otprilike i istina. Znači da sam tih posljednjih 2100m jurio brzinom 3:53/km.
Konačno vrijeme ulaska u cilj mi je bilo 3:16:28.
Sve u svemu osličan izlet: ugodno putovanje, dobar hotel, zanimljiva trasa maratona i u sportskom smislu utrka odrađena 100% po planu.
Za kraj moram se moram vratiti na početak:
Prošlo je 4 mjeseca i 19 dana od operacije do tog maratona.
Kolega Saša Moslavac je kod istog doktora operirao vratnu kralježnicu svega 2 tjedna prije.
Dakle 5 mjeseci poslije takvih operacija (ja bez diska, on sa ugrađenim umjetnim diskom) mi smo završili maraton za 3:16-3:17. Ali nije to ono što želim reći nego želim i na taj način argumentirati koliko je doktor Kejla Zvonko vrhunski napravio posao i koliko ću mu do kraja života biti zahvalan na tome.
I znam da neki koji čitaju ovo također imaju velikih problema s kralježnicom pa neka im to bude ohrabrenje da nije sve tak crno i da operacija kralježnice danas nije ono što je još do nedavno bila.
I danas, dan nakon maratona se osjećam odlično. Nešto malo osjećam noge a s kralježnicim nemam baš nikakvih problema.
Ali sam vec jutros odradio rutinskih 20 minuta vježbanja leđnih i abdominalnih mišića.

... I VALJEVA...

Žif sam...

2011-03-15T08:39:00.002+01:00

... a valjda i zdraf pošto od jučer više nisam ni na bolovanju :(
Ali nije ni jučer baš sve tak crno uspio sam konačno dobiti mjesto u autobusu za Bratislavu (hvala onome ko je odustal) tak da bar izbliza mogu gledati kolege maratonce kak se muče.
Kaj se zdravlja tiče fala bogu sve OK, trčim redovito a s obzirom da je zatoplilo prije neki dan je i novi bicikl bio na probnoj vožnji. Pošto nemam iskustva s biciklizmom nemrem reći da li je bolji ili lošiji od "tam nekog" ali čini se za dobro juri.
Ili ga to ja dobro okrećem... ko bi to znal.

Tak... pošto budu se sad intenzivirala događanja moral bum i više pisati ;)

Izgubljeni u magli

2011-03-06T18:37:00.007+01:00

33km jučerašnje ranojutarnje meditacije u magli
ali nisam bil sam :)
još dvojica (ne znam kak bi ih /tj. nas/ nazval :-) ) su bila u društvu !

Evo mene opet...

2011-02-16T14:48:00.004+01:00

samo da kažem da je i dalje sve u skladu s najoptimističnijim očekivanjima :-)
Zakaj ništ ne pišem ?
Pa zima je i nemam neku inspiraciju za filozofsko lamentiranje, odnosno nisam talentiran poput nekih "6 u 1" maratonaca koji svaki dan znaju i mogu napisati zanimljivo štivo.
A da pišem samo statistiku: koliko, kada i s kim (mislim na trčanje :-) ) i nije nekaj kaj bi moglo biti zanimljivo za čitanje.
No evo skupilo se nekaj u ovih mjesec dana pa imam tema za pisanje za slijedeće kratkoročno razdoblje (malo politike :-) )
Prema zapovijedi doktora Kejle koji me operirao pojavio sam se točno nakon 3 mjeseca na prvom ozbiljnijem pregledu. Par dana prije pregleda počeo sam osjećati neobične bolove kakve do sada nisam osjećao. S obzirom da sam radio neke poslove koji i nisu bili bas preporučljivi odmah sam posumnjao da bi to mogao biti uzrok. Priznao sam sve doktoru, šta sam radio i gdje i kak me boli. On se samo nasmijao i rekao da je to normalno i da će se tek sad početi takvi bolovi javljati. Naime Rtg snimanje je pokazalo da je L5/S1 fuzija završena, nema pomaka tih kralježaka u različitim pozicijama kralježnice što je znak da su se uspješno srasli !!!
A to pak ima za posljedicu da se polako mogu vraćati u normalan život i upravo ta činjenica će uzrokovati kojekakva zatezanja i lagane bolove. Jer sve do sada sam izbjegavao sjedenje, nisam radio nikakve rotacije gornjeg dijela tijela u odnosu na donji i slično. Nekako se poslije operacije aktivirao zaštitni mehanizam koji mi je zabranjivao takve "opasne" pokrete.
A sad ću s normalizacijom života početi raditi i takve pokrete koji će uzrokovati istezanje tkiva na operiranom području, a koje je još uvijek "nepripremljeno" jer treba znati da je prilikom operacije na tom mjestu bio otvor promjera 10-15cm koji je poslije zašiven.
A koliko samo treba vremena da se normalizira tkivo kad se npr. porežemo na prstu i nastane mala posjekotina.
Zato će se javljati takvi mali problemi u fazi normalizacije tog tkiva ali najbitnije je da je funkcionalno sve u redu.
A sve to znači da sa trčanjem, plivanjem i sobnim biciklizmom mogu nastaviti i ozbiljnijim ritmom nego što sam do sad.
A trenutni max. dometi do kojih sam stigao su:
trčanje - 25km
plivanje 1700m
bicikl - 1:25 h

Manijaki su manijaci !

2011-01-16T16:57:00.003+01:00

A kak bi se moglo nazvati nekoga ko je 69. dan nakon (ozbiljne) operacije kralježnice otrčal 22km u tempu oko 5:20/km.
Bojim se da nisam dio nekog (ne)sustavnog istraživanja jer su me na taj pothvat "nagovorili" ljudi iz medicinske struke a i cijelo vrijeme su bili neki pored mene, neki ispred, neki iza.
A teško me bilo nagovoriti :-)
Prošlo je evo već 6 sati od tog zločinačkog pothvata i još uvijek je sve u redu :-)
I prilikom trčanja je bilo bez problema. Bojao sam se da će noge u posljednjim kilometrima povratka postati jako teške ali ništ strašno, iako je trasa sadržavala i nekoliko uspona i nizbdica.
Evo tak... pa bumo sutra vidli kakve budu posljedice.

Ona slika bicikla i komentari uz nju malo su zbunili poznanike pa sam često morao objašnjavati što sam time htio reći.
A praf zapraf sem štel reći da imam namjeru da se 30.07.2011. ujutro u 6:59 sati nađem na obali jezera u Nagyatadu na kojem se pliva plivačka dionica Extrememan-a (mađarski železni čovek) s najozbiljnijom namjerom da se za jednu minutu bacim u vodu i krenem na put dugačak 12-13 sati.
Zakaj ?
Pročitaj naslov !
Preostaje mi još samo da barem do kraja veljače od dr Kejle dobim potvrdu da je sve OK i naravno... na napravim plan i tablice :-)

Zakašnjeli osvrt na 2010. godinu

2011-01-11T10:16:00.006+01:00

M - 2:56:25
PM - 1:21:33
5K - 17:33

Zadovoljan više nego !

A zadovoljstvu ne pridonose samo brojke, nego i okolnosti poput ove posljednje gdje sam zahvaljujući trčanju i svemu što ide uz to postao drugačiji čovjek :-)
Sad se više ne mogu sagnuti do poda ali se zato mogu nagnuti unatraške bez bolova :-)

Šalu na stranu ali sada s malim odmakom zaista mislim da je i ova situacija koja me zadesila zapravo sretna okolnost jer je, kako sada stvari stoje, sve ispalo odlično.
A doktori su me vec odavno upozoravali da će tako nešto u budućnosti biti neizbježno i bili su u pravu.

Plivam, bicikliram, shoppingiram

2010-12-28T21:01:00.004+01:00

... ko zna mozda se i dopingiram :)
... jer sam počeo unositi izuzetno visoke doze kupinovog vina koje je veliki izvor željeza.
... u jbt pa to je mozda razlog zakaj mi plivanje bas i ne ide, željezo me vleče na dno :-))

PLIVAM:
... a moram tak su doktori rekli

BICIKLIRAM:
...za sad samo na sobnom. kad se malo bolje utreniram prelazim na dvosobni :-))

SHOPPINGIRAM:

Dakle spremam se za plivatron.
Tj. ako dodam još i trčanje spremam se za triatlon.
A kak sam vec napisal uzimam puno željeza pa razmisljam da postanem i "železni čovek"
Tak bi mi zagorci rekli za one muške manijake :-)
A Zrinka, Patricija i Martina (i još mnoge) bi bile "železne babe" :-)

Sutra idem doma.
Sve i dalje ide po najoptimističnijim prognozama, pijem "železno vino" i sanjam "železne snove" !

Ko bi reko čuda da se dese...

2010-12-19T18:41:00.006+01:00

... pa ja 42. dan nakon operacije otrčim 11 km.
Istina bilo je to u laganom tempu ali... TRČAO SAM !!
i to bez ikakvih problema ili bolova !
Sad mi nije više jasno ko je tu fenomen: dr Kejla koji me operirao, ja ili možda obojica pomalo.
Ja definitivno tipujem na doktora !!!!!!!!!
A povijest čuda počinje u srijedu.
Taj dan je dr. Kejla dosao u Toplice gdje redovito obilazi svoje bivše pacijente koje je operirao. Po dogovoru stigao sam pred ordinaciju u 12 sati i cijelo vrijeme u sebi ponavljao:"nemoj ga zaboraviti pitati da li mogu pješačiti uzbrdo" jer sam znao da ću na taj način dodatno održavati spremnost mišića.
A kako do sada baš ništa nisam radio izvan onoga što su mi liječnici preporučivali nisam ni u tom slučaju htio poduzimati ništa na svoju ruku.
I tak nakon protokolarnog ulaska i pregleda ja iz rukava izvadim jocker pitanje :-)
Doktor me malo pogleda i bez nekog razmišljanja odgovori:"Naravno da možeš".
Ja u sebi povičem: "Yes, to te ja pitam" i tek što mi ta misao prođe kroz glavu a osjećaj sreće kroz tijelo , moj trkački prijatelj a doktorov stručni kolega i u ovom slučaju domaćin drMS kroz šalu kaže: "njega zapravo najviše zanima kad može početi trčati".
I onda šok... dr. Kejla ponovo bez razmišljanja ispali: " Kaj se mene tiče može odmah" !!
E sad mi više ništ nije bilo jasno i promrmljam nešto kao:" Nooo jeeee, taman posla" a u sebi mislim: "Mene ste si nasli zezati :-))"
I onda doktor ponovo kaže da nema nikakve zapreke da počnem lagano trčati, čak štoviše to će također rezultirati pozitivnim učinkom na sam proces ozdravljenja.
A pod tim trčanjem se podrazumijeva lagano pravocrtno trčkaranje, bez nagle promijene pravca ili kakvih ubrzanja ili usporavanja jer u tim situacijama kralježnica ima dodatna opterećenja. Prema njegovim riječima situacija na operiranom području se stabilizirala i sad može neku veću štetu napraviti samo neki mehanički incident poput naglog trzaja ili pada.
Iako sam u tim trenucima već bio pomalo obezglavljen :-) uspio sam čuti i shvatiti doktorovo objašnjenje da je cijelu operaciju izveo kroz jako mali laminanarni otvor (lamina=kost kralježnice) tako da je očuvana stabilnost kralježnice, a tokom operacije vertebralni zglob je uspio sačuvati nedirnut tako da se u tome krije tajna mog jako dobrog stanja odmah nakon operacije i tako dobre funkcionalnosti ubrzo nakon operacije.
U SVAKOM SLUČAJU BESKRAJNO SAM ZAHVALAN dr. KEJLI I SVIMA KOJI SU MI POMOGLI U PROCESU DOGOVORA I PRIPREME OPERACIJE !!
S obzirom da se trenutno krećem u krugu mnoštva ljudi koji su operirali kralježnicu, imaju svakakva iskustva, čuli su od drugih njihova iskustva - mogu reći da ne vjerujem da se o nekom kirurgu može čuti toliko pohvala i pozitivnih činjenica kao o doktoru Z. Kejli.
Na kraju je rekao (i na nalazu napisao :-) ) da će mi na slijedećem pregledu (3 mjeseca nakon operacije) napraviti tzv. funkcionalnu RTG dijagnostiku gdje će se točno vidjeti kakvo je stanje na operiranom dijelu kralježnice u različitim položajima. Pa ako bude sve OK onda znači da sam u puno boljem stanju nego ikad u posljednjih 10 godina !!
I kak onda neš pil... :-)
I kak onda neš bežal ?
Pa sam danas išel s ekipom TK Međimurje na dužinski trening. Saša i ja (koji je isti dan dobil dozvolu za postoperativno trčanje od kolege dr ali nije mogao čekati do nedjelje nego je isti dan popodne već trčal :-) ) smo napravili test dužinu od 11km i to smo riješili bez problema.
Tak da sad uz sve one sportsko rekreacijske aktivnosti koje sam spominjal moram u tjedni program ubaciti i svakodrugodnevno (bi se to tak moglo reči ?) trčanje od 45-60 minuta.
Na kraju bu ispalo da bum na dan kad dobim dozvolu doktora za normalno treniranje - spreman za ironman :-)

Opet na novoj adresi

2010-12-16T10:23:00.005+01:00

Od prije tjedan dana preselio sam se na novu adresu privremenog boravka: Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju - Varaždinske Toplice.
Na kraju sam se ipak odlučio da rehabilitaciju provedem na najbolji mogući način jer sam pretpostavio da boravak i ove terapije ovdje sigurno mi neće odmoći a ako samo malo ubrzaju proces oporavka biću zadovoljan.
Kako se bliže božićni i novogodišnji blagdani mnogi ljudi su odgodili svoj dolazak na rehabilitaciju tako da je bilo moguće upasti u program odmah pa sam isto kao i pri odluci za operaciju imao malo vremena za promišljanje i odluku.
I ponovo sam kao i za operaciju donio ispravnu odluku. Mozda da razmislim pa da ipak počnem uplaćivati loto :-)
Naime nakon ovih tjedan dana (5 dana programa jer za vikend je odmor pa idem doma) boravka ovdje više sam nego prezadovoljan sa svime.
Dnevni program mi je prilično ispunjen što terapijama, što vježbama a ostatak vremena (slobodnim i dobrovoljnim) treninzima u bazenu i odmorom.
Trenutno sam malo u fizičkoj krizi jer su terapije (UZV i struje) i svakodnevno vježbanje i istezanje "na 100 načina" donijele malo zamora u mišiće i zglobove ali to tak mora biti.
Međutim ono što je meni najvažnije pozitivni efekti su već sada više nego evidentni. Npr. kad sam došao prije 7 dana nisam se mogao sagnuti prema naprijed ni toliko da dodirnem koljena, nakon nekoliko dana uspio sam bez problema dodirivati koljena a jučer se desilo čudo :-)
Odjednom bez problema i ikakve boli ili zatezanja mogu napraviti nagib tako da su mi prsti na pola puta između koljena i poda !!
Ali nije to i jedino "čudo" koje se jučer dogodilo, bilo je još toga :-)
NE...NISAM MISLIO NA TO DA JE DINAMO ZGUBIL !! ČUDO BI BILO DA JE POBEDIL :-))))
Ali o tome u nekom slijedećem tekstu jer moram slijediti kronologiju događaja.
Kaj se izvanterapijskih aktivnosti tiče tu sam moral promijeniti plan i program koji sam zamislio provoditi u varaždinskom bazenu. Još sam samo jedanput ponovio isti trening kao onaj prvi i zbog promjene adrese sam moral raditi modifikacije.
S obzirom da sam došel tu prošli četvrtak odlučil sam ta prva dva dana samo plivati i snimati situaciju i mogućnosti, pa kroz vikend napraviti DPA (detaljni plan aktivnosti) i od ponedjeljka ga provoditi.
I bi tako... :-)
Ovak izgleda jedan moj "radni" dan ovaj tjedan:
6:50 buđenje
7:15-8:15 slobodna aktivnost (kombinacija plivanja u bazenu i brzog hodanja kroz vodu u manjem bazenu dubine oko 1m)
8:45 - doručak
9:20 - terapija ultrazvuk
11:00-12:00 - inkvizicija :-) (rastezanje) u termalnom bazenu
12:00 - elektroterapija
12:30-14:00 - odmor
14:00-14:30 - inkvizicija (istezanje i jačanje trbušnih i leđnih mišića) u dvorani
14:30 - ručak
15-17 - odmor
17-18 - plivanje i simulacija trčanja u dubokoj vodi
18-.... odmor

Ali od slijedećeg tjedna slijede i male promjene u rasporedu jer počinje ozbiljniji trening :-)

Prvi trening !!

2010-12-06T14:45:00.003+01:00

Najprije da se osvrnem na komentare na prethodnom postu.
Tj. da se malo našalim pa da se obranim od "optužbi" g. K.J. (u međuvremenu identitet otkriven :-) ) koji me napada više nego moja mama da sam nestrpljiv u oporavku :-)
A činjenica je zapravo da nisam napravio ništa na svoju ruku ili protivno onom što su mi sugerirali doktori i fizioterapeuti. I to nekoliko njih od kojih su mi neki i prijatelji. Čak su neki npr. rekli da mogu i ranije na bicikl 15 min. dnevno, a plivati sam smio već odavno.
A ja još ni ne pomišljam na biciklizam a u bazenu sam bio danas (točno 4 tjedna nakon operacije) prvi put i super sam zadovoljan kak je to ispalo.
Bio je to moj prvi pravi aerobni trening nakon mjesec i pol dana.
Išao sam rano ujutro kad su bazeni skoro prazni tak da mogu isprobati razne varijante plivanja s obzirom da nisam znao kak bude sve to skupa ispalo.
I odmah sam "pronašao" jednu varijantu koja mi se jako dopala i učinila mi se idealnom za prvi vodeni trening. Ušao sam u mali bazen koji je dubok oko 1,20-1,30m u u jednom smjeru sam lagano plivao leđno nekih 10-12 metara i onda se u povratku vraćao hodajući malo brže kroz vodu u suprotnom smjeru istu tu dužinu.
Pa opet plivanje pa povratak pješke...pa tako 30 minuta.
Kod plivanja nisam osjećao baš nikakve bolove a većinu plivačkih dionica radio sam plivaći lagano leđno bez korištenja ruku. Par puta sam malo provjerio puls na vratu i onak od oka (ali s 95% sigurnošću iz iskustva s trčanja) jer nisam imao sat na ruci bio je oko 115-120.
Dakle za početak baš onak kak treba biti.
Nakon tih 30 minuta u malom bazenu sam se preselio u veliki gdje sam ukupno pravim leđnim stilom otplivao 350m sa 2 kratke stanke da malo odmorim ruke i noge.
I to je bilo isto bez ikakvih bolova na operiranom području tak da sam zaista prezadovoljan sa situacijom kakva se danas pokazala.
Nakon plivanja ponovo sam osjetio onaj osjećaj zadovoljstva kakav sam imao nakon trčanja pa izgleda da ima istine u tome da se prilikom ovakvih aerobnih treninga izlučuje nekakav "hormon zadovoljstva" ili kak se već to zove.
Iako nisam imao osjećaj da sam se premorio ili da je bilo teško neću već sutra ponovo u bazen. Jer, osim što bi me gospodin K.J. sigurno ukorio :-), ni u ovom dijelu ne želim ništa forsirati tako da ću ovaj tjedan još 2 puta ponoviti ovakav ili sličan program a onda slijedeći tjedan isto tako produžiti vrijeme ovakvog treninga za nekih 10-ak minuta.
Uz hodajuće dionice i vježbanje u kući to bi trebalo biti sasvim dovoljno za početak dizanja iz provalije neaktivnosti u koju sam upao.
Nakon jutrošnjeg plivanja išao sam rješavati papirologiju za odobrenje rehabilitacije u toplicama. Poput plivanja i to sam riješio bez problema tak da mi ostane još samo dogovor oko termina a to ću znati za koji dan.
A naravno da ću ići u Varaždinske Toplice jer:
- su mi najbliže, svega 20km od kuće pa budem mogao skoknuti doma a i moji lako do mene
- imam nekoliko prijatelja koji su doktori i fizioterapeuti tamo
- Traumatološka klinika svoje pacijente upućuje uglavnom tamo pa i dr. Kejla koji me operirao dolazi u "kontrolu" svojih pacijenata pa ću s njim moći prokomentirati i proanalizirati trenutno stanje i iz prve ruke dobiti preporuke što i kako dalje

Uglavnom sve i dalje ide po planu.

A gospođi V.J. i ja želim sve najbolje u oporavku kak i njezin suprug meni !

A evo kak ja to vježbam doma s gumom :-)

Prva dužina - 6,5km

2010-11-30T16:50:00.002+01:00

Proteklih dana dobio sam prilično mailova i SMS-ova s upitom kako sam, je li sve u redu i slično. I onda svakom "moram" objašnjavati da sam dobro, tj. odlično i to toliko dobro da ne želim pričati o tome da nekaj ne "zacopram".
I to je bio zapravo razlog zakaj nisam ništa pisao jer nisam htio "coprati" :-)
A neki poznanici su to protumačili kao da se nešto zakompliciralo i da zato ništ ne pišem.
Bilo kak bilo zahvaljujem se svima koji se interesiraju za moje zdravlje i žele mi brz oporavak.
Dakle, sve i dalje ide brže i bolje od mojih nadanja, nemam nikakvih boli prilikom izvođenja dozvoljenih pokreta.
Hodam redovito svaki dan, a jučer sam se odlučio i na prvo duže pješačenje i za 61. minutu prohodao sam 6,5 kilometara, a do kraja ovog tjedna planiram prehodati i 8km "u komadu".
Po svemu sudeći donja amplituda aktivnosti (tj. neaktivnosti) je prošlost i sada polako slijedi polako pokretanje. Za koji dan uskočil budem i u bazen i počinjem s (leđnim) plivanjem tak da bude se strmina gubitka aerobnih sposobnosti ipak malo usporila.
Složio sam si i gumu za pilates tak da je mogu istezati s nogom na sve moguće načine i svaki drugi dan radim vježbe sa svakom nogom po 10 minuta tak da možda i tu ostane malo snage.
Po svemu sudeći najgore je prošlo, sve je dobro prošlo i nadam se da bude tak i ostalo.

Došel sam doma

2010-11-16T14:17:00.003+01:00

Najteži dio je iza mene jer sam konačno dosel doma :-)
Osjećam se sasvim dobro, svi koji me dođu pogledati očekuju da budu vidli invalida koji leži u krevetu a ja na njihovo iznenađenje hodam bez problema i bez bolova.
I meni samom je čudno da tak dobro funkcioniram poslije operacije ali kaj je tu je ... ne bumo se žalili :-)
Preporuke doktora i fizioterapeuta su slijedeće:
- nakon 14 dana vadim konce
- poslije vađenja konaca hodati što više ali ne smije biti prisutna bol
- prvih mjesec dana izbjegavati sjedenje koliko god se može
- nakon 6 tjedana može polako sobni bicikl (imam) i orbitrek (za sad nemam) jer kod njih nema nikakve reakcije podloge pa samim tim ni vibracija i stresova za kralježnicu
- nakon 3 mjeseca može polagano trčanje ali isključivo na mekanoj podlozi (najbolje trava)
U međuvremenu treba uporno raditi na vježbanju stabilizacije i jačanja leđne muskulature.

Ali budući da sam svjestan da bu mi to zadnja šansa za ozbiljno trčanje (ako bude sve OK pa je uopće dobijem) ja bum još malo i pomaknul termine opterećenja pa ako bude sve po planu onda biciklizam i orbitrekizam nastupa tek početkom nove godine, a trčanje početkom 3. mjeseca pod uvjetom da podloga ne bude smrznuta.
Ali sve je to na klimavim nogama još ali moram se nadati.
I nadam se !

Konačno na nogama !!

2010-11-12T17:34:00.005+01:00

Evo malo i slika:

Rez i nije baš mali: cca 10cm.

Danas ujutro oko 11 sati konačno sam stao na svoje noge !!
Fizioterapeuti su pripremili kolica za hodanje, svi bili u pripravnosti da me uhvate ako padnem a ja sam znao da će sve biti OK. Jedino sam se bojao da mi se ne zavrti u glavi zbog višednevnog ležanja. I bilo je kak sam ja znal da bude. Samo su gledali i čudili se kak sam sigurno i bez problema (i bez pomoćnih kolica) krenuo :-)
Znal sam ja da sve one silne vježbe za trbušne i leđne mišiće nisu bile uzaludne.
Ko da sam slutio da bude mi trebalo još negdje a ne samo na trčanju :-)
Ustvari da budem iskren, bolovi u križima su i bili najveći razlog zašto sam bio tak uporan s tim vježbanjem i da ih nisam radio redovito vjerojatno bi već ranije leđa propala.
Jucer navecer sam upao u malu psihičku krizu jer su me počele obilaziti crne misli da možda sve ipak neće završiti dobro. Ali današnji razvoj situacije ponovo me ohrabrio i unio optimizam u razmišljanja.

Bolnički izvještaj broj 1

2010-11-11T17:36:00.008+01:00

S obzirom da će se moj boravak u bolnici (ne)planirano oduziti morao sam zatražiti dostavu laptopa jer je postalo neizdrživo :-)
U bolnicu sam se javio u nedjelju u 10 sati i nakon smještaja odmah dobio informaciju da ću biti operiran po rasporedu tek sutra poslijepodne. S time da sam upozoren da se može dogoditi i odgoda operacije ukoliko bude npr. nedaj bože neka prometna nesreća sa stradalima koji hitno moraju na operaciju.
Tak da sam u ponedjeljka u podne bio pripremljen i u krevetu čekao da dođu po mene i usput strepio da ne dođe do odgode. Ipak je sve bilo po planu i negdje oko 20 sati su me uveli u operacijsku salu i poslije se više ništa ne sjećam.
Probudio sam se poslije pola noći, naravno sa bolovima ali sretan da je ipak sve OK, tj. živ sam i osjećam sve dijelove tijela :-)
Nisam imao nikakve informacije o operaciji sve do jutarnje vizite kad me doktor obavijestio da je bilo puno iznenađenja kad su me otvorili.
Ono što se na slici MR vidjelo i mislilo da je fragment diska bila je zapravo upala vena koja se proširila i na korijen živca pa sam zato imao probleme s lijevom nogom.
Doktor je rekao da to i objašnjava njegovo čuđenje kako sam ja zapravo dobro funkcionirao s obzirom na slike sa MR. Naime kaže da sam sa onakvom slikom morao imati gotovo nepokretnu lijevu nogu sa propadanjem, tj. nemogućnosti kontrole potkoljenice. Uglavnom rekao je da je to sanirano ali da je disk bio toliko oštećen da ga je cijelog morao izvaditi. Tu sam malo ostao šokiran ali ubrzo me kolega Saša M. smirio sa preciznijim detaljima iz kojih je jasno da je to sasvim logična odluka u takvoj situaciji. Naime disk je ionako već duže vremena bio neupotrebljiv i stanjen tako da su se kralješci L5 i S1 jako približili. S vađenjem diska otvara se mogućnost (koju će oni iskoristiti) da se srastu i budu kao jedan kralježak. To će za posljedicu imati nešto manju fleksibilnost kralježnice ali prema riječima svih doktora s kojima sam pričao to je uobičajno rješenje u takvim situacijama koje se većinom pokaže dobrim rješenjem.
Ova iznenađenja i nepredviđena "rješenja" rezultirala su i produženim oporavkom.
U onoj prvoj varijanti bilo je predviđeno da sutra u petak idem doma, međutim evo danas je već četvrtak navečer a ja još nisam stao na svoje noge od operacije. I to uz činjenicu da već dva dana nemam nikakvih bolova, okrećem se po krevetu kako god poželim ali s obzirom na "unutrašnju situaciju" dr. Kejla inzistira da što duže ležim kako bi se operirano područje što više umirilo. Danas ujutro svečano mi je obećao da bum sutra konačno dobil dozvolu da počnem hodati, iako je pitanje da li bude (i kakvih) bolova kad se postavim uspravno.
Sve ovo za posljedicu ima odgađanje napuštanja bolnice do ponedjeljka (rečeno u srijedu) ali gotovo sam siguran da se bude to odužilo još koji dan.
Tak da mi nije preostalo drugo neko da naručim hitnu dostavu laptopa.
Još da dobim dozvolu da u nedjelju odem do Jaruna pogledati malo utrku :-)
Što se oporavka tiče tu sam se unaprijed spremio na sve varijante pa i one loše, ali svi liječnici i fizioterapeuti ovdje u bolnici me uvjeravaju da uz poštivanje nekih pravila "ponašanja" i disciplinirano vježbanje nema nikakvih zapreka da ne živim kao do sada uključujući i trčanje.
Živi bili pa vidjeli...
Još samo moram napomenuti da sam izuzetno ugodno iznenađen "životom" na ovom odjelu Traumatološke klinike. Izuzetna susretljivost svog osoblja (od čistačica do doktora) nešto je što još nisam do sada od nikog čuo da postoji u HR bolnicama.
A evo ipak postoji.

Danas je Martinje i nemojte puno piti :-)

Malo medicine

2010-11-06T11:44:00.010+01:00

Pošto sam ovih dana puno proučavao sve detalje u vezi mojeg stanja kralježnice našao sam mnogo zanimljivih tekstova na tu temu.
Siguran sam da i neki od čitatatelja bloga imaju barem ponekad bolnu kralježnicu ili će je (nadam se da ne ali ipak...) imati evo jednog linka na kojem je opisano gotovo sve kaj treba znati o toj problematici a na vrlo jednostavan način opisano i prikazano.
Tekstovi su zapravo prijepis iz knjige prof.dr. Janka Popovića i vrlo su edukativni i zanimljivi.

http://www.inet.hr/~fruzic/zdravlje/knjiga/Predgovor.htm

A evo kako moja trenutna situacija u kralježnici izgleda "slikovno" (za povećanje slike kliknuti na nju)

Jasno se vidi deformacija diska između "kralježaka" L5 i S1.
Disk je stanjen jer se dio nukleusa "izlijao" pa samim tim nema više ni amortizacijska svojstva kakva bi trebao imati (tad bi na slici izgledao kao oni gornji svijetli diskovi.
Osim što je taj kritični disk stanjen vidi se (crvena strelica) da je i herniran, tj izbočen prema spinalnom kanalu oko 7mm, a sve kao posljedica puknuća vanjske "opne", tj. prstena diska tako da je nukleus diska "izašao" van.
Tu se radi o klasičnoj diskus herniji, odnosno malo težem obliku koji se naziva prolaps diska jer je došlo do puknuća i izlijevanja nukleusa (jezgrene amortizacijske tekućine) izvan diska.
Međutim veliki je problem i zapravo indikacija za što hitniju operaciju onaj mali dio (plava strelica) diska (ili nukleusa) koji se otkinuo i gotovo na istom mjestu radi dodatni pritisak na korijen živca u tom segmentu.
Isto tak se iz ovog prikaza vidi da je i disk u segmentu L4/L5 prilično loš i već je također prisutna mala hernija.
Evo... ak je nekoga zanimalo sad je dobil informaciju.
Onog koga zanima više nek si za početak pročita one stranice koje sam gore napisal.
A pravi medicinski stručnjaci će se sigurno nasmijati na opis i termine koje sam upotrijebio ali pokušal sam tak napisati da razumije svatko ko to pročita :-)

GOTOVO JE S TRČANJEM !!!

2010-11-02T17:13:00.005+01:00

...nadam se ne zauvjek, ali za neko vrijeme nažalost da.
Jutros sam doživio situaciju kakvu sam do sad čuo samo iz priča ili iz filmova kako se u par sati život okrene naglavačke.
Pisao sam prije da sam prije Ljubljane imao po ne znam koji puta bolove u križima koji su po prvi puta prešli i u lijevu nogu. Par dana nakon Ljubljane opet se ponovilo isto i odlučio sam posjetiti neurologa koji me poslao na magnetsku rezonancu koja je bila na rasporedu danas u 10 sati.

10:45 - dolazi radiolog s nalazima i kaže mi da je jako loše jer se vidi hernija diska od 7mm između L5 i S1 i izgleda da se komad diska odvojio i nalazi se u spinalnom kanalu i tamo radi dodatni pritisak na živce. Savjetuje me da što prije idem k neurokirurgu da on kaže svoje mišljenje.
11:30 - kolega trkač Saša M. (doktor specijalista iz tog područja) također proučava nalaze i slaže se da je operacija neophodna. Što prije to bolje. Upućuje me k kolegi u Zagreb koji se bavi upravo s tim operacijama a koji srećom danas radi. Brzo s uputnicom u Zagreb na pregled u Traumatološku kliniku.
14:30 - Sve se zna. Operacija je neophodna i prilično hitna jer bi odlomljeni dio diska mogao napraviti prilično štete u području u kojem se nalazi. Doktor me pita da li mogu sve neophodne predoperativne preglede napraviti do petka kako bi me već u ponedjeljak operirao. Ja u trenu pristajem jer mi drugo ni ne preostaje i to je to.
Po riječima doktora taj fragment diska obavezno treba izvaditi a kad se otvori onda će se na licu mjesta vidjeti što će napraviti s tim jako herniranim diskom. Ako sam dobro zapamtio prvo će pokušati fiksirati ga na "pravo mjesto" a ako ne uspije onda će u toku operacije odlučiti kako ga popraviti ili čak ubaciti protetiku.
No to su već detalji o kojima ja ne odlučujem.
Loše je i to što nije problem samo u herniji tog diska između L5 i S1 nego su prisutne i protruzije na okolnim diskovima ali ne tako "kritično" kao na ovom.
Odlučio sam vjerovati lječnicima s kojima sam danas komunicirao i koji su mi predložili što hitniju operaciju, ne sumnjam da će napraviti sve kaj je u njihovoj moći a kaj bude od svega ispalo...bumo vidli.
Ako bude sve kak se i oni i ja nadamo možda ipak dobim priliku za još koji maraton, pa makar i u vremenu 4:59:59 !
Do daljneg blog će biti u mirovanju ili u formi bolničkog izvještavanja :-)

Lublana je bolana

2010-10-27T21:16:00.004+02:00

I tak smo došli do tog dana za koji je trebalo sve biti podređeno ove jeseni :-)
Ali između Zagreba i Ljubljane nije se dešavalo gotovo ništa o trkačkom smislu ali je zato bilo ponovo kojekakvih zdravstvenih poteškoća.
Ovo već postaje ko ispovijest Jeremije iz Alan Forda :-)
Možda djeluje smiješno ali meni baš i nije :-(
Kak sam i napisal poslije Zagreba sam odlučio uzeti odmor i proglasiti sezonu uspješno završenom. U petak (5 dana poslije ZG) je bilo lijepo i sunčano vrijeme pa sam vozio bicikl 1 sat da bar malo zadržim neku kondiciju kak bi se to po domaći reklo.
I baš je prijalo.
Onda sam v ponedjeljak planiral ići malo na lagani jogging ali... počeli su problemi.
Odjenput ponovo jaka bol u križima, jedva sam se ispravljao nakon ustajanja sa stolca.
A dan poslije tek pravi problemi: po prvi puta mi je ta križobolja "prešla" i u nogu tako da sam lijevu nogu neprirodno vukao za sobom. Koliko sam proučio i konzultirao se s nekim doktorima radi se o klasičnom išijasu koji baš i nije očekivan u mojim godinama. Posljedica tih bolova u križima je bilo i učestalo mokrenje jer koliko su mi liječnici rekli to je povezano jedno s drugim.
I tak je to potrajalo sve do subote kad sam konačno osjetio prilično olakšanje.
U međuvremenu sam u četvrtak nekako "polusfrknut" lagano trčao nekih 8,5km da se bar malo istegnem ako se uspijem nekak oporaviti do Ljubljane.
I bogme... nakon poboljšanja u subotu u nedjelju je bilo skoro pa sve 5 i krenuli nas četvorica ujutro u 6 za Ljubljanu.
Već na ukrcaju putnika u (moj) auto sam čuo da nisam samo ja imao zdravstvenih problema u pripremi za Ljubljanu.
Naime Slavek je pojel neki gablec iz restorana iz istog kontingenta iz kojeg su jeli i mnogobrojni studenti u Varaždinu i završili u bolnici. Tak da je i on par dana prije imao cijelodnevna dežurstva na WC-u.
Na moju sreću meni se na utrci nisu vratili problemi, ali na njegovu žalost njemu se jesu tak da, kak sam veli, osobno napravil inspekciju savog TOI-TOI "aparata" :-)
Došel sam tam a da nisam ni sam znal kak bum trčal.
Prije utrke sam bil malo neugodno iznenađen jer sam očekival da bude tam neki malo bolji EXPO ali bilo je jako siromašno po tom pitanju.
Na kraju sam stal u one boxeve, 20 minuta cupkal na mjestu i krenul.
Kad je masa krenula i ja sam s njima ali još uvijek bez ideje kak trčati.
Jedino nebrem reći da sam trčal bez cilja :-)
Bilo je tu svega na početku, preskakanja, zaobilaženja, sudaranja...
A kak sam bil zainteresiran i koncentriran za utrku može pokazati i činjenica da sam zaboravil stisnuti START na satu i to sam primjetil nakon par minuta.
Snašel sam se i pital jednog trkača koliko je prošlo i u suradnji s njim pokrenul sat nakon 2,5 minute tak da sam imal neki orjentir.
Naravno sve je bilo po tom pitanju lakše kad sam došel do oznake za 1.km i pritisnul LAP i počel je "novi život".
I to ne samo sa štopericom nego me otprilike u tom trenutku dostigao i kolega trkač Ivan Čorba i konačno mi je utrka dobila nekog smisla :-)
Odlučio sam da idem s njim prvi dio da mu koliko toliko olakšam pokušaj lova na dobar rezultat na maratonu.
Inače smo već prije na treningu pričali o tome da bi mogli zajedno trčati barem prvi dio u Ljubljani za 1:27-1:28.
Međutim kak sam ja svoj posel napravil u Zagrebu ta kooperacija je otpala, ali evo ipak smo se neplanirano našli među tom gomilom trkača.
Išli smo otprilike 4:05-4:10/km i tak držali sve do 17.km kad sam ja morao malo usporiti pa je on krenuo dalje bez mene.
Naime već nakon 10. km sam počeo osječati zatezanje u zadnjoj loži desne noge i postajalo je s vremenom sve jače. A oko 15. km počeo sam osjećati lagane bolove i u desnom kuku tak da nisam želio ništa riskirati nego sam zadnja 4 km smanjio tempo za 15-ak sekundi po km misleći da će mi biti lakše.
Ali isti vrag, ipak je 2 tjedna pauze ostavilo traga tak da su ti bolovi i zatezanje bili prisutni sve do kraja iako nije bilo zapravo ništa dramatično.
Ukupni rezultat 1:27:14
Uvidio sam kakav pad forme uzrokuje 2 tjedna bez treninga jer nekako mi se čini da mi je ovaj polumaraton bio teži nego drugi "krug" zagrebačkog maratona.
I mišći su mi slijedeća 2 dana nakon LJ polumaratona bili u gorem stanju nego nakon Zagreba. Ali evo danas se stanje normaliziralo i krenuo sam u pripreme za novu sezonu.
Laganih 10400m u tempu 5:30/km
Nije bilo baš lako... ali svaki početak je težak :-)

The end, finito, fertig, terminado, tamamlama, završetak...

2010-10-14T18:50:00.003+02:00

...sezone.
Dan-dva nakon ZG maratona "prala" me maratonska euforija pa nisam htio donositi nikakve odluke o nastavku sezone.
Nakon kaj se euforija slegla trezveno sam razmislio i donio odluku da završim sezonu.
U prijevodu, slijedeća dva tjedna apstiniram od trčanja da dam tijelu vrijeme za odmor.
U Ljubljani sa polumaratonom počinjem pripreme za slijedeću sezonu.
Taj polumaraton naravno ne bude na rezultat nego prvi lagani trening dužine, dakle oko 1:33 - 1:35.
Za koji dan slijedi analiza protekle sezone i "želje, čestitke i pozdravi" za 2011. :-)

ZG - 2:56:30

2010-10-10T17:54:00.009+02:00

Priprema za utrku i zdravstveni problemi pred utrku - katastrofa
Vremenski uvjeti - najidealniji mogući
Rezultat: 2:56:30 (po mom satu)
Splitanje prema teoriji idealno: 1:28:20 + 1:28:10 s time da su svi kilometri od početka do kraja bili oko 4:10 sa max. odstupanjem (ali rijetko) od 5 sekundi.
Dakle nije bilo niti padanja niti ubrzavanja.
Prvih 20km sam imao u ekipi Stjepana Čošića i Murinja...

...a poslije smo nastavili zajedno raditi skupa Stjepan i ja.
Na okretu u Dubcu Stjepan je zbog krize malo posustao i ponovo mi se pridružio nakon 10-ak km prije okreta pred Selskom i pošto je mlađi na kraju me u silovitom finišu pobijedio :-)
Na kraju mi je osim rezultata bilo i neizmjerno drago da sam se i uživo upoznao s kolegom blogerom i trkačem Sašom Antićem !! i suprugom, mislim njegovom ne mojom :-)
...koji je prema nekim dogovorima trebao biti moj zec za 2:55 ali je zeko na startu bio prebrz, a i u guzvi prije starta nismo stigli dogovoriti sve detalje (naknada, premija i slično) :-)
Ali u prosjeku smo nas dvojica imali rezultat 2:55 :-)
Čestitke svima koji su oborili osobne rekorde što je dokaz da se vrijedno treniranje mora kad tad isplatiti !!

Razmišljam, razmišljam...

2010-10-05T12:13:00.003+02:00

... da u Zagrebu ipak trčim maraton.
Najveći razlog da se upustim u tu kombinaciju je idealna vremenska prognoza za nedjelju kad je maraton.
Ako se prognoza obistini ko zna kad će opet biti takvi idealni uvjeti na nekom maratonu.
Mislim si ko zna kakva će biti situacija 14 dana poslije u Ljubljani, može biti i jako loše vrijeme i kaj onda ?
Toliko sam se spremao, mislim čak i jako dobro spremio i da onda dobar dio toga padne u vodu zbog lošeg vremena.
Istina tapering za ZG nije baš napravljen po proceduri ali mislim da to ne bi trebala biti previše otežavajuća okolnost s obzirom da sam očito u dobroj formi.
Ovako mi se čini najpovoljnija varijanta da se prijavim i za maraton u Zagrebu, ukoliko bude sve OK onda krenem na maraton, a ako se ipak nešto iskomplicira ili krene na lošu stranu završim polumaraton u tempu maratona, napravim još nešto kilometara da bude bar 32km dužine za Ljubljanu.
Malo komplicirano ali takav je i košmar u mojoj glavi po pitanju Zagrebačkog maratona.

Ma nikaj... idem ispuniti prijavu i za maraton pa imam još koji dan za odluku.

Dva u jedan

2010-09-28T08:27:00.004+02:00

U nedjelju sam (ko i svi maratonci) trebal napraviti dužinu od 35-36km ali je cijelodnevna kiša poremetila planove.
Jedino mi je preostalo da se "zašuškam" i obujem nepromočive patike i napravim barem laganih 10-ak km, a dužinu ostavim za jučer.
I tak je bilo ali s jednom promjenom. Umjesto 3 sata lagano trening napravil sam 33km od čega prvih 10km lagano, pa 2km pojačano s ubrzanjem do planiranog tempa maratona, zatim 19km u tempu 4:05-4:10/km i na kraju 2 km rastrčavanje.
S obzirom da sam prije tjedan dana trčal polumaraton taj trening je bil u planu za slijedeći vikend jer bi bilo "preopasno" to raditi sada.
Međutim ova kiša u nedjelju je dobro došla tak da sam dobil još dan više za oporavak i ovak je ispalo možda čak i bolje.
Naime slijedeći vikend bum napravil tih oko 36km za 3 sata pa onda tjedan dana kasnije u Zagrebu ponovo tempo trening 1:28 na polumaratonu sa par km prije i poslije.
I to bi trebalo biti više nego dovoljno po pitanju treninga za dobar maraton u Ljubljani.
Jučer sam stavio i puls traku da vidim kak stoje stvari po tom pitanju.
Inače izbjegavam gledanje pulsa i uglavnom trčim na osjećaj bez pulsmetra, ali ovak pred maratone na tempo treninzima bilježim puls i usporedim ga s prethodnima.

Evo kak je jučer bilo:

10400m - 50:52 (4:53/km) puls 128
1800m - 7:53 (4:23/km) puls 141
8600m - 34:57 (4:04/km) puls 152
5200m - 21:39 (4:10/km) puls 155
5200m - 21:24 (4:07/km) puls 158
1900m rastrčavanje - 9:49 (5:10/km)
------------------------------------------------------------
ukupno: 33100m - 2:26:29 od čega ovih 19km za 1:18 (4:06/km)

Trčal sam po omekšanom makadamu od kojeg je asfalt sigurno brža podloga, ali su zato vremenski uvjeti bili idealni (kakvi vjerojatno ne budu na maratonu) tak da te brojke uzimam kao relevantne.

Vž pm - samo slova

2010-09-22T17:08:00.003+02:00

Kaj reći...
rezultatom sam više nego zadovoljan.
Ali nisam nimalo načinom na koji sam otrčao utrku.
Zakaj ?
Zato jer sam odlučio i najavio da ću trčati na granicama mogućnosti, a na utrci sam se nakon jačeg početka opet "prestrašio" i do pred kraj išao ziheraški i "kukavički".
Na kraju sam posljednja 2km ubrzao ali bilo je prekasno da nadoknadim komociju od prethodnih 15km.
Nadao sam se da sam nakon utrke u srijedu izbrisao taj sindrom iz podsvjesti ali izgleda da nažalost nisam.
To sve ne znači da sam mogao imati puno bolji rezultat na kraju ali barem malo bolji sigurno.
A najviše me to brine zato jer će mi se na maratonu u Ljubljani nakon 30km pojaviti težina u nogama (što je sasvim normalno) i bojim se da se i onda ne predam i odam komociji na način da smanjim brzinu i elegantno završim utrku.
Jer nema smisla da se pretrgnem ... :-(
odnosno da se mučim kad mogu malo smanjiti i "došetati" se do cilja bez poteškoća.
Sve mi se čini da bum moral u ovih mjesec dana ubaciti i koji boksački trening da me neko dobro natambura pa da onda vidim kaj je teško :-)

VŽ pm - samo brojke

2010-09-19T21:02:00.002+02:00

prolazi po 2km
7:28
7:39
7:48
7:53
7:47 - 10km
7:43
7:52
7:51
7:57 - 18km
3:50 - 19.km
7:45 - zadnjih 2100m (3:41/km)
------------------------------
1:21:33 - novi PB

Sretan ko mali "črvek" :-)

2010-09-15T20:53:00.006+02:00

Danas je ponovo na rasporedu paralelne "Ultra lige" bila utrka na 5km na stazi na Slobodi i odlučio sam da ću na njoj napraviti pravi test svoje trenutne forme.
I to konačno jednom bez kalkulacija.
Naime definitivno imam usađen panični strah od pucanja u utrci i zato mi je uvijek prvenstveni cilj na svakoj utrci da sigurno i bez problema završim utrku pa u okviru toga tražim rezultat. Drugim riječima uvijek idem na rezultat za koji sam 99,9% siguran da mogu istrčati.
E pa danas sam se ohrabrio i rekao sam sebi da ću ići tih 5km sigurno 18 minuta (dosad rekord 18:11) a ako bude situacija pokušaću riskirati i krenuti za nekim "jačim" pa kud puklo da puklo.
I kad je utrka krenula poveo je Ivan Čorba koji je ove sezone uvijek od mene bio brži za barem 30 sekundi i ja odmah za njim.
I da ne dramatiziram previše.... uglavnom sam se držao iza njega. Negdje na 3. km je prednost porasla na 10m ali u slijedećem kilometru on je malo pao i u zadnji km smo ušli potpuno izjednačeni. Po njegovom disanju bilo je očito da mu je teško, čak se usudim reći i puno teže nego meni, ali odlučio sam da ne ubrzavam da slučajno ne puknem sad kad je očito da ću imati dobar rezultat.
Nisam znao da li i kad da ga napadnem jer je to za mene bila potpuno nova nepoznata situacija. I nakon analize s njim poslije utrke zaključak je da sam to napravio u najnepovoljnijem trenutku za sebe. Naime pokušao sam ga prijeći oko 300m prije cilja ali je on to uspio "izdržati" i nakon toga sam se "predao" jer sam imao dojam da ga ipak ne mogu dobiti. A on me uvjeravao da sam ga napao u zadnjih 100m da bih ga vjerojatno dobio.
A ja čak mislim da sam trebao to napraviti čak puno prije i dobiti ga na tempo.
Jer sam tokom cijele utrke imao sve kilometre u rasponu 3:29-3:31/km i kad sam ga dostigao 1km prije cilja spustio sam tempo na njegov malo sporiji i to nadoknadio u finišu tako da je i zadnji km bio 3:31.
Mislim da sam trebao dalje nastaviti svojim bržim tempom koji on možda ne bi mogao pratiti. Jer na ulasku u zadnji krug imao sam osjećaj da bih mogao tim tempom jos koji kilometar ali čim sam napravio ubrzanje u pokušaju da ga prestignem "pao mi je mrak na oči" i postalo mi je jako teško.
Na kraju je ipak ispao pravi dramski opis :-)

U svakom slučaju nije to ni bitno jer definitivno je Ivan Čorba bolji trkač od mene i drago mi je da sam finiširao s njim što je unijelo i malo uzbuđenja među prisutnima na stazi i pored nje.
Za mene je najbitnije da sam istrčao 5km za 17:33 !!!! što je iznad svih mojih očekivanja :-)
I pokazatelj (tj. potvrda) da sam stvarno u dobroj formi.
A možda mi ova utrka bude preokret u glavi pa da i na ostalim utrkama krenem malo hrabrije.
Prva prilika je već u nedjelju na domaćem polumaratonu.

I kak ne bi onda bil (pre)sretan ko mali črvek :-)

Skoro maraton

2010-09-07T08:00:00.004+02:00

U subotu sam opet napravil malo jači i brži trening nakon kojeg sam osjetil jako veliki umor i iscrpljenost koja me držala još i u nedjelju pa sam zato dužinu prebacio na ponedjeljak, a u nedjelju je bilo samo lagano rastrčavanje 12km.
Jučer sam se preporodil i popodne "riješil" tu dužinu.

16km u tempu 5:00/km
12km - 4:50/km
10km - 4:10/km

Sveukupno: 38km - 2:59:20

I sve to po mekanoj travi i zemlji i neuređenom makadamu (iliti "šuderu").
Najviše sam se iznenadio što sam bez prevelikih teškoća napravio zadnjih 10km u jako brzom tempu, a k tome mi je puls bio 150-155 !!
A u onom prvom sporijem dijelu uglavnom ispod 130.
Dakle još jedan dokaz da sam u jako dobroj formi, čak me obuzima misao da umjesto Ljubljane ipak idem na maraton u Zagreb.
Naime bojim se da se balon zvan forma ne ispuše do Ljubljane :-)

Novi rekord ...

2010-09-02T22:47:00.001+02:00

... na cross ligi na 5600m.
20:17 !! (do sada 20:33)

Poslije prekjučerašnjih jakih dionica 8 x 1000m vise nego zadovoljan :)

XL Yasso

2010-08-31T20:12:00.002+02:00

8 x 1000m u rasponu 3:30-3:35
između dionica ne trčkaranje nego trčanje 500m za 2:40

Zadovoljan !!

Mjesečni izvještaj

2010-08-28T20:29:00.003+02:00

Uhhh bilo je puno toga pa bude vjerojatno i pismo prilično dugačko...
Nakon uspješnog triatlona u Prelogu vratio sam se na more i počeo s nekim planskim treningom pri čemu sam si kao vrhunac jesenskog dijela sezone odredio dvije utrke: domaći polumaraton u Varaždinu i Ljubljanski maraton.
Posljedice dva završena triatlona u 3 dana izbile su na vidjelo na prvim trkačkim treninzima. Nekoliko dana osjećao sam (podnošljive) bolove u desnom kuku, a puno duže sam imao bolove u rebrima sa leđne strane a i jedno i drugo vjerojatno je bilo uzrokovano biciklističkim dijelom triatlona. Naime neki iskusni triatlonci su mi "objasnili" da je to poslijedica onog aerodinamičnog položaja u vožnji i da je to gotovo normalno s obzirom da gotovo uopće nisam vozio bicikl osim na triatlonima.
Bilo kako bilo ta "rebrena" ozljeda se osjećala kod okretanja gornjeg dijela tijela dobrih 20-ak dana pa sam na trčanju jedino morao izbjegavati preoštre zavoje i biti oprezan kod polukružnog okretanja :-) tako da sam trenirao uglavnom normalno.
Uglavnom prvih tjedan dana istrčao sam ukupno 114km i to na prilično visokim temperaturama iako sam se dizao rano i s treningom počinjao oko 6:30 ujutro.
Kao šlag na tortu došla je i nedjeljna dužina od 32km u tempu 5min/km po morskom brdsko-planinskom terenu pri na temperaturi 25-28 stupnjeva.
Slijedeći tjedan ukupno sam izvrtio 95km s time da nije bilo dužine ali sam nakon povratka u Varaždin u petak 13.08. otišao s prijateljima iz TK 042 na utrku 8,5km u Ljutomer.
Vrijeme nije bilo baš idealno jer je cijeli dan bilo jako sparno i očekivala se kiša. Zbog toga je utrka startala po jako oblačnom i jako toplom i sparnom vremenu, a kiša se konačno spustila minutu prije mog ulaska u cilj.
Plan mi je bio pokušati istrčati u tempu oko 3:45/km što sam i uspio.
Vrijeme mi je bilo 30:39 što bi bilo značilo da sam imao tempo 3:36/km ali već sam za vrijeme utrke primijetio da je upitna dužina 8500m jer sam 3-4km isao 2:55 ???
Po povratku doma sam na Googlu izmjerio stazu i dužina je zapravo 8300m što znači da je moj tempo bil zapravo 3:42/km a kaj je još uvijek jako dobro, a s obzirom na vremenske uvjete zapravo jako odlično.
Ovakve stvari me inače jako smetaju na utrkama jer nije mi jasno da se staza ne može točno izmjeriti, odnosno da organizator ne želi "priznati" pravu dužinu staze.
Kaj misliš koja bi bila negativna reklama (ili kaj ja znam kaj) da u najavi piše da je dužina 8,3km a ne 8,5kn.
Isto se dogodilo ove godine na Savskom polumaratonu, a i danas u M. Središću.
No idemo dalje kronološkim redom.
Poslije te utrke ponovo odlazak na jug i još jedan duuugačak tjedan sa ukupno 120km i dužinom 35km.
Pa konačno povratak cijele familije u Varaždin i treniranje u malo humanijim uvjetima, a olakšanju je pridonjelo i to da je ovaj tjedan nakon 3 "teška" bio onaj regeneracijski sa nešto kraćim i lakšim trenizima.
Moram priznati da mi je pred kraj tog trotjednog teškog dijela nastupila i jedna mala kriza tak da sam jedan trening koji je trebao biti prilično brz i težak pretvorio u lagano trčkaranje. I već slijedeći dan je bilo puno lakše i još jedan dan poslije sam bez problema napravio ranojutarnju dužinu 35km u tempu 4:58/km.
Izgleda da počinjem dobivati početne obrise iskusnog trkača koji zna "slušati svoje tijelo" :-)))
A zapravo takva situacija i nije nešto čudno iz više razloga. Naime do sada sam uglavnom svaki treći tjedan imao regeneracijski dok sam sada prvi puta u nizu imao 3 tjedna jakih treninga. Zatim tjedne dužine 114 i 120km su moja rekordna dostignuća do sada tak da je sigurno to bio dodatni stres na organizam. I na kraju (a mislim najvažnije) podignuo sam tempo svih treninga za 15-ak sekundi pa sam lagane treninge (oko 20-km) radio u tempu 4:30-4:45/km, tempo tek malo iznad 4min/km i za dužine sam već napisao oko 5min/km. I k svemu tome sam na moru sve te treninge radio po jako neravnom terenu s puno (čak i jako strmih) uzbrdica i nizbrdica.
Možda to na prvi pogled izgleda suludo i preopasno ali činjenica je da sada te treninge radim s lakoćom (ili težinom) kao prije kad sam bio 15 sekundi sporiji.
Čak povremeno provjeravam puls pri trčanju i opet on u grubo odgovara onim vrijednostima koje sam imao prije pri nešto sporijem trčanju.
I nakon svega kao test svega navedenog i napravljenog došla je današnja utrka (10,3km) u Murskom Središću. To je za sada jedina utrka koju sam istrčao u svakoj od moje 3 trkačke godine tako da mi može poslužiti kao neki grubi orjentir.
Prije 2 godine (i svega mjesec dana nakon početka trčanja) sam imao rezultat 43:09,
prošle sam godine napredovao do 40:02 i zanimalo me baš koliko sam (ako sam) napredovao ove godine.
Vremenski uvjeti nisu bili baš bajni jer je cijelo jutro padala kiša, ali nakon podneva je stalo i iz varaždinske perspektive izgledalo je da će uvjeti biti jako dobri. Ali 30km sjevernije nije bilo baš tak. Kako sam se približao M. Središću oblaci su bili sve tamniji i sve više prijetili. Nakon što sam napravio prijavu spustio se jaki pljusak koji je trajao 15-ak minuta i poslije se pretvorio u jaku kišu. Svo to vrijeme čekao sam da bar malo stane pa da otrčim u 200m udaljen auto da se spremim za utrku. Kako je i dalje padalo a do utrke je ostalo još 10 minuta nije mi preostalo drugo nego da se kroz kišu probijem do auta i spremim se. Srećom pa je start kasnio 3-4 minute pa sam se barem malo rastrčao ali daleko je to bilo od idealnog zagrijavanja. Kiša je padala tokom cijele utke ali je u stilu većine trkača i njezin tempo padao prema kraju utrke :-)
S obzirom na utrku u Ljutomeru nekako sam si za cilj zadao da istrčim u tempu 3:45/km, a s obzirom na uvjete taj rezultat bi me učinio presretnim.
Uglavnom do okreta na pola (trči se istim putem dvosmjerno) trčao sam u grupi 5-6 trkača i držali smo konstantan tempo 3:40-3:45/km. Na okretu na pola utrke imao sam prolazno vrijeme točno 19 minuta. Osjećao sam da mi neće biti nikakav problem u tom tempu završiti utrku i odlučio sam da prestanem uključivati previše matematike u trčanje i da do kraja pokušam pojačati "na osjećaj" bez ikakvih matematičkih kalkulacija. Odmah nakon okreta odvojio sam se od grupe ne samo zbog mog malog ubrzanja nego i vjerojatno zbog njihovog pada u tempu. Na okretu sam bio 9. i u drugom dijelu sam prošao dvojicu tako da sam utrku završio na 7. mjestu u vremenu 37:24 što znači da sam drugu polovicu istrčao za 18:24, odnosno 36 sekundi brže nego prvi dio.
Taj rezultat bi preveden u tempo iznosio 3:38/km ali po dolasku u cilj kolega V. Canjuga je rekao da mu njegov sat s GPS-om pokazuje da je istrčao oko 10050m što bi značilo (i bilo realno) da je tempo za nekih 5 sec/km sporiji.
Po dolasku doma ponovo sam išao provjeravati na Googlu i zaista izračunao sam da je dužina staze oko 10060m.
Dakle moj tempo je definitivno bio oko 3:43/km a što je ponovo više nego odlično !!
I to sve bez ijednog brzinskog treninga jer sam uglavnom do sada radio dugačka trčanja na lakšem tempu plus tek par fartleka.
Tek u slijedećim tjednima na red dolaze i intervali i sličan teror :-)
Ovdje se ponovo vraćam na deklariranu dužinu utrke. Zar ne bi bilo bolje da se startno ciljni prostor pomakne za 30 metara, staza točnije izmjeri i utrka nazove "10 kilometara" ??
Razgovarao sam s kolegom trkačem i organizatorom Krešom Levačićem koji je mjerio stazu i rekao je da ni sam ne zna točnu dužinu jer je mjerio autom. I siguran sam da nije namjerno 240m produžio "naziv utrke" ali jednostavno me takve stvari smetaju.
Jer činjenica je da među trkačima ima i onih poput mene (ali čini mi se malo) koje ne zanimaju plasman, poredak u kategoriji, pehari, medalje, diplome i slično... nego borba sa samim sobom, tj. utrka sa sekundama i dužinama a ne s protivnicima.
Jer koliko sam shvatio većini trkača bitna je borba s protivnicima ( u čemu nema ničeg lošeg) i zapravo im nije bitna točna dužina staze ali nama "boemima" (ili "bedakima") je to jako važno jer je dužina naš protivnik, odnosno neprijatelj :-)
Ako se vratim na usporedbe s prošlim sezonama vidljivo je da sam između 1. i 2. sezone napredovao 3 minute što je i logično s obzirom na početak treniranja, ali mi ohrabrujuće djeluje ovo poboljšanje više od 2,5 minute u odnosu na lani kad sam bio već u nekoj pristojnoj formi.
A za ohrabrujuću usporedbu može poslužiti i činjenica da sam za pobjednicima Lackovićem i Komljenovićem zaostao samo oko minutu i pol.
Sve u svemu i dalje ide sve lijepo i po planu i ostaje mi samo da se nadam da će se tako i nastaviti.
Pogotovo kaj sad dolazi konačno i normalnije vrijeme za trčanje.

prfi prafi 3@lon - 1:09:45

2010-07-31T20:35:00.004+02:00

Nije loše :-)
Ali nije baš ni tak "bajno". Naime organizator je greškom trkačku stazu smanjio za gotovo 1 km (de baš trčanje grrrrrr....trebal sam doći lani kad je plivanje bilo manje za 150m) tak da bi to realno bilo oko 4 minute sporije, dakle oko 1:13:45.
A to je skoro 10 minuta bolje od onog starta prije 2 tjedna.
Najkraće....
plivanje - najbolje do sada
bicikl - nakon 6-7km uglavnom solo muke uhvatio sam jednu jako dobru grupu i uspješno (i pošteno !!) se držao do kraja ali me to jako izmorilo
tranzicije - dosta loše, puno petljancije s navlačenjem majice a pogotovo s ubacivanjem nogu u pedale
trčanje - sporije od očekivanja, čak su i noge slušale ali osjećao sam umor u cijelom tijelu (2 triatlona u 3 dana možda ipak previše za mene), a zapravo najviše me psiha kočila.No daleko od toga da sam jako loše istrčao :-)

Utrka - sve super osim te male tehničke pogreške. Izuzetan trud i susretljivost domaćina rezultirala je prekrasnom priredbom i osim hvala nadam se da: VIDIMO SE I SLIJEDEĆE GODINE !!

Bicikl je vraćen vlasniku, plivačke naočale pospremljene i sada slijedi ...

TRRRRRRRČČČČČČČAAAAANNNNNJJJJJJEEEEEEE !
I ROOOOOONJENJENJENJENJENJENJENJE !

Prelazim na skijaške skokove....

2010-07-28T22:07:00.011+02:00

... jer sam danas ispunio i premašio svoje triatlonske planove :-)
Po planu sam danas išao na triatlon ligu na Aquacity na svoj drugi nastup.
Bilo je jasno da ću biti bolji nego prošli puta jer sam bio iskusniji (hahaha...) i bolje tehnički opremljen.
Ukupni rezultat je 1:16:29 što je za više od 7 minuta bolje nego prvi puta s time da je plivanje bilo duže nekoliko desetaka metara jer je jedna bova oko koje se obilazi otplivala previše udesno. Ali nebitno...
Po dionicama je to izgledalo ovak:

PLIVANJE: 18:05
To je vrijeme koje sam ja pogledao na svom satu pri izlasku iz vode pa se mozda malo razlikuje od službenog. Dakle... ovog sam puta uzeo i sat sa sobom :-)
Napredak u odnosu na prvi triatlon je 2,5 minute iako je zbog produžene staze realno i veći. To mogu zahvaliti malo pojačanom plivanju na moru, ali i boljoj tehničkoj opremljenosti jer sam prošli puta vidio da svi plivaju u naočalama. Nekako sam slutio da vjerojatno baš svi nemaju problema s vidom pa sam zaključio da to pomaže kod plivanja. I bogme pomaže ;-)
Za neki bolji rezultat fali mi snage u rukama što se ne može dobiti u 14 dana.

TRANZICIJA:
Danas sam došao na vrijeme i sve pripremio kak treba.
Patike zavezane i pripremljena "žlica" za obuvanje. Čarape spremne i stavljane u sjedećem položaju. Kaciga proučena do detalja i pripremljena za brzo stavljanje na glavu. Bidon sa tekućinom stavljen na bicikl prije utrke. Majica uska da ne bi povećavala otpor zraka na biciklu. Uglavnom bio sam puno brži nego prošli puta a vremenski je to bilo 45-50 sekundi dobitka od izlaska iz vode do ulaska na biciklističku stazu. Za usporedbu sam imao jednog triatlonca koji je ušao u zonu tranzicije par sekundi prije mene a izašao poprilično iza mene.

BICIKL:
Posudio sam od brata njegov trkači bicikl sa tankim gumama i napredak je bio evidentan. Prosli puta sam imao prosjek malo ispod 32 km/h a ovaj puta bilo je točno 35km/h. Međutim imao sam nesreću da sam ušao na biciklistički dio sa više od minute zaostatka za dvije grupe dobrih biciklista a iza mene nije bilo nikog da mi se pridruži tak da sam cijeli biciklistički dio vozio sam. Pokušavao sam sustići ove ispred pa sam im se na jednom okretu približio na 50-ak sekundi ali već je opet na slijedećem bilo više od minutu. I tak se ta razlika održala do kraja što je dobar pokazatelj jer sam sam išao istom brzinom kao i oni u grupi.

TRČANJE:
Ovog puta nije mi prijelaz s bicikla na trčanje bio toliko "traumatičan", a imao sam i sat pa sam mogao pratiti i tempo kojim trčim. S obzirom da sam prije dva dana imao trening dužine od 31km nisam bas bio siguran što mogu očekivati ali s otprilike istim naporom kao prošli puta završio sam 5km u vremenu 19:30, dakle vise od minutu bolje. Najviše "zasluga" za to ima svakako puno povoljnije vrijeme za trčanje nego prvi puta, te sat s kojim se nisam osjećao toliko dezorjentirano kao prošli puta bez njega.

Sve u svemu više sam nego zadovoljan, tj prezadovoljan.
U subotu idem na svoju prvu pravu triatlonsku utrku te ujedno i zadnju ovogodišnju u Prelog. Nadam se da će mi uspjeti bar kao današnja iako neće biti baš lako napraviti usporedbu jer su vjerojatno pojedine dionice različite dužine od ove na Aquacityju.
Ali moram priznati da sam se psihički mučio na plivanju i biciklu, ali kad sam "stao na noge" odmah sam poletio :-)
Ipak su moji geni trkački :-)

Službeni rezultati pokazuju slijedeće:

PLIVANJE: 20:20 -- 18:03 // poboljšanje za 2:17
BICIKL I TRANZICIJE: 42:44 -- 38:51 // poboljšanje 3:53
TRČANJE: 20:45 -- 19:34 // poboljšanje 1:11
----------------------------------
KONAČNI REZULTAT: 1:23:49 -- 1:16:28 // poboljšanje 7:21

1,2,3 A tlon

2010-07-16T20:38:00.003+02:00

Kad sam bil mali sigurno sam imal veliku zelju biti triatlonac :-)
Istina ne sjećam se, nema svjedoka ali sigurno je bilo tak ! :-)
Inače mi ne bi pala na pamet par sati prije starta triatlona ideja da i ja budem na startu.
Naime u srijedu je došla na red ljetna protufaza (povratak doma na par dana) i kako sam bio sam u autu, a i tih 5 dana doma budem sam jer se mojima ne vozika toliko, razmišljao sam o svačemu. I odjednom sam se sjetio da je taj dan ljetna triatlon liga i brzo sam počel kombinirati.
Prvo sam zval Slaveka koji je jedan od organizatora da ga pitam za pravila (koliko čega i u kom omjeru) i vrijeme starta, pa Vjerana koji je individualac rekreativac pa sam znao da ću od njega dobiti dodatne informacije koje su me zanimale.
Kad sam pokupio informacije shvatio sam da sam malo u stisci s vremenom do starta, tim više kaj sam moral još i kacigu usput kupiti (ili nastupati s motorističkom :-) ).
Na kraju sam uspio sve posloziti, provjeriti i napumpati gume i u zadnji trenutak krenuti na 10km dugi put do starta. Naravno da nije sve prošlo idealno jer sam zaboravio popiti ili uzeti sa sobom tekućinu. Kad sam vozeći biciklin prema startu osjetio žeđ nisam se previše zabrinuo jer sam mislil da budu organizatori, s obzirom na paklenu vrućinu, imali u rezervi par bačvi vode.
Na strtno mjesto stižem 10 min. prije starta, prijava, broj, zamolim vode i odgovor: sorry ali još voda nije tu ?? Jbg... kaj je tu je...
Stavljam bicikl u "štender" i odmah vidim da su moje gume sasvim različite od svih ostalih. Svi imaju neke tanke mršave a moje su debele, zimske s velikim ripnama.
Malo me utješilo to kaj su moje marke Continental a to je ipak poznato ime :-)
Kacigu koju sam uspio kupiti na brzinu poštelavam (i pokušavam skužiti koji je dio prednji a koji zadnji) i stavljam na biciklin, resetiram ciklometar i usput vidim da sam s današnjih 10km od doma do starta ove godine ukupno na biciklu prošao 59km.
Nije loše jer je moglo biti samo tih 10km :-)
Još uvijek nisam bil ni siguran da li da idem na mali (375m+14km+2,5km) ili na veliki (750m+21km+5km) jer plivacka forma mi je bila još "bolja" od biciklističke: ako ne računam brčkanje s djecom u pličaku sveukupno sam ove godine preplivao 2 x 300m i to u zadnjih 5 dana.
Malo čudno s obzirom da sam do sad na moru bio oko 20 dana ali nakon ovih par godina počel sam se ponašati kak pravi dalmatinac :-)
Pred sam start sam odlučil da budem probal završiti pravi veliki triatlon ako ne bude nekih prevelikih poteškoća.
Očekival nisam ništ jer iz gore navedenih podataka bilo je jasno da nisam napravil "Yasso test" za plivanje i bicikl pa da znam kaj mogu očekivati.
Kad je krenulo plivanje odmah sam spazil da sam među zadnjima usprkos velikom trudu koji ulažem. Nakon prvog kruga postalo je sve teže (malo čudno :-) ) i jedva sam se nekak dovukao do cilja. Vrijeme nisam znal, ali sam slutil da nije baš reprezentativno. Pred kraj su me čak počeli loviti grčevi u listovima.
Nakon plivanja brzo bosonogi trk stotinjak metara do bicikla i opremanje za biciklizam. Tu sam isto izgubil puno vremena jer nisam mogao (tj. znao) staviti i zakopčati kacigu, a najveći mi je problem bilo obuvanje čarapa i patika. Naime to sam pokušavao stojeći na jednoj nogi ali čim sam podigao onu drugu počeo sam padati. Nakon nekoliko pokušaja na kraju sam morao sjesti da se obujem :-)
Nadal sam se da budem uspio držati tempo 28-30 km/km. Čul sam (i na nekom blogu čital) da je dobro voziti u grupi jer je puno lakše ali kaj da ja napravim kad su mi najbliži ispred mene barem 400m.
Eventualno da stanem i da stopiram nekoga :-)
Ipak sam odlučil krenuti a ne stopirati i "nagaril" sam na 31km/h i na nekim dijelovima čak i brže. Usput sam s čežnjom gledal kak ljudi ispijaju tekućinu iz bidona na biciklu, a ja naravno nisam imao to na umu, a ni vremena pa sam i dalje bil suhih usta i žedan.Vidio sam na okretima da se približavam Maji Lodeti i Pichleru koji su ispred mene i nakon 10km ih konačno stižem. Tad Maja otpada a ja i Pichler dogovorimo da idemo zajedno i držimo preko 30km/h. I tak smo vukli do kraja naizmjenično: ja 32-34 a on 28-30 km/h.
Uglavnom sam tih 21km provozio u prosjeku na 32km/h što me zaista ugodno iznenadilo. Još da nisam pola vozio sam i da sam imao "bolje društvo" valjda bi bilo i bolje.
I onda konačno dolazim na svoje: 5km trčanja !!! :-)
A prije trčanja konačno i VODA, VODA, VODA .... :-)
Svih 5 km trčanja nisam znao koji tempo trčim jer naravno nisam imal sat na ruci, a noge su bile rasklimane i teške (nešto ko zadnji kilometri na maratonu)tak da nikako nisam mogao po osjećaju znati koliko sam brz.
No bil sam dovoljno brz da preteknem nekoliko trkača i na kraju završim taj triatlon u vremenu 1:23:49, odnosno kao 20. (od 30) u muškoj konkurenciji.
Nakon završetka samo sam uspio iz "sudačkih papira" izračunati da sam trčao 5km malo ispod 21 min, a poslije objavljeni rezultati su pokazali slijedeće:
PLIVANJE 750m - 20:20
BICIKL 21km sa tranzicijama - 42:44
TRČANJE 5km - 20:45

I kaj sad ?
Tam na početku sam zaboravil napisati da sam razmišljajući o tom triatlonu zapravo pokušaval naći neku promjenu koja bi mi razbila monotoniju trkačkih treninga na kojima sam više nego vrijedan.
Zato sam imal u glavi da bi mogel ići na taj gore opisani triatlon, pa 28.07. kad se opet vratim na još jedno kolo te lige i onda za 4 dana (01.08.) na "pravi" Međimurski triatlon u Prelogu.
Sam triatlon me nije "zapalil" kak neke trkače koji su postali triatlonci (čak su počeli osvajati medalje na prvenstvu HR, ali ozbiljno .... :-) ) ali me sad najviše interesira koliko bum uspio napredovati u ova 2 tjedna. Sad znam početne postavke pa mogu odrediti i nekakva nadanja.
Pa se zato nadam da bum...
- plivanje: brži za 2-3minute čisto zbog toga jer budem malo više plival po moru
- bicikl: brži 2-3min iz tehničko taktičkih razloga (stavil bum tanke gume i tražil brže društvo)
- tranzicije,priprema i logistika: brži 1 minutu jer sad ipak nekaj znam
- trčanje: brži 1 minutu (sad sam imal još rezerve ali nije bilo potrebe da se baš "ubijem")
Suma sumarum (tj. nada nadarum): da završim jedan od ta dva preostala triatlona barem za 5 minut brže nego ovaj prvi.
A trčanje...
Dizanje prije 6, start u 6:20, ovaj tjedan bude 90+ i dužina 30km

I to je to...

Podvodne pripreme

2010-06-24T21:32:00.002+02:00

Sutra počinje podvodni dio priprema za Ljubljanski maraton.
RONJENJENJENJENJE...... !!!!!!!! :-)))))))
Visinske pripreme na 2000m su bile korisne a vidjećemo koliko će pomoći ove na -50m :-)
Škola je završila i preselili smo se u rezervni dom na jugu tak da se mijenja ritam života i treninga.

Nakon Plitvičkog maratona doživio sam prilično motivacijsko pražnjenje i odlučio sam da slijedećih 5-6 tjedana treniram bez ikakvog plana i programa.
Važno mi je da u tom razdoblju napravim par dužina od 25 do 30km a sve ostalo kak bu mi se dalo. A znam da bu mi se dalo i da ne budem "fušal".
Ali jednostavno mi je postalo psihički naporno držati se određenog plana i redosljeda treninga. Ovak budem trčal više kad bu mi se dalo, manje ili ništa kad mi se ne bu dalo. Sve to budem nadopunjaval s biciklom kojeg konačno mislim početi koristiti i ronjenjem koje je jako korisno za jačanje kvadricepsa.
Jedino me "strah" da ovakav raspored ne uzrokuje povećaje težine s kojom ionako ne stojim najbolje s obzirom na kenijsko-etiopske standarde.
Naime nekako sam se uspio s prošlogodišnjih 79kg pomaknuti na 76-77 nakon zimskih priprema ali tu je stalo i ne ide više dolje.
A na mojih 180cm bilo bi ipak bolje i lakše da to bude manje od 75kg.
Zato ću poslušati savjet da malo ubacim i bicikliranje u svrhu trenutnog zadržavanja težine, a poslije i kao pomoć za odbacivanje još tih 2-3kg.
A s obzirom da je voda tu odmah pored mene mogao bih i malo pojačati plivanje :-)
I neko bi mogao pomisliti da se spremam za neki triatlon...
Ali ne znam zašto međutim taj sport me za sada uopće ne privlači iako je postalo megapopularno da trkači prelaze u triatlonce ;-)

Plitvički raj i pakao

2010-06-06T08:27:00.006+02:00

Naslov nema veze s tekstom ali dobro zvuči. Niti je bilo bajno za raj ni pakleno :)
Pripreme za maraton zadnjih dana su se odvijale u dva smjera: saniranje zaštopanog nosa i tapering. A sve blize su bile i zadnje 2 kritične noći prije maratona :-)
Na kraju je nos bio "saniran" a spavanje je bilo isprekidanih 5+4 sati što je ipak puno bolje nego 1+2 prije Trevisa.
Na utrku smo krenuli u 5:15 ujutro i nešto prije 8 stigli na mjesto sreće.
Vremenska prognoza u petak je bila idealna za trku ali stvarna vremenska situacija i nije bila baš takva jer je već u 8 sati kad smo stigli bilo 14-15 stupnjeva bez oblaka na nebu. A veliku sparinu su ionako prognozirali i tu nisu promašili.
Plan za utrku sam odavno posložio: 4:15-4:20 po ravnom i nizbrdice, uzbrdice koliko se da a da ne bude prenaporno i to bi trebalo ispasti nekih 3:10-3:12 po mojoj procjeni.
Start je trebao biti u 9:30 ali je pomaknut na 9:45 pa smo se svi ohladili čekajući u masi a neki su to iskoristili za posjete obližnjem grmlju prije starta. I onda iznenada pucanj u 9:40 tako da su neki startali iz niskog starta a neki su držali još "štafetu" u ruci :-)
Ovog puta uzeo sam i traku za puls da imam malo veću kontrolu nad sobom.
Prva dugačka nizbrdica po planu i nakon toga prvi uspon od 4 km. Taman smo bili izloženi suncu koje je nemilosrdno peklo tako da su se počele nazirati prve pukotine u mom planu jer sam trčao na lakšim uzbrdicama sporije a na visem pulsu nego u Jaski.
Međutim nije mi bilo tesko pa nisam želio mijenjati plan u hodu, tj. u trku.
Od samog starta kontrolirao sam ciklus udah-izdah jer znam da dok je to na svakih 9-10 koraka onda nisam ušao u crvenu zonu.
Uglavnom prolazi su bili u okviru plana i dosao sam na 21.km u vremenu 1:39:48 a planirao sam 1:40. Dakle samo 12 sekundi prebrzo !
Inače sam do 17.km trčao u nekom društvu i tad je zadnji pratitelj odustao i nastavio sam sam. Nakon pola počinju nizbrdice i sve do 27.km držim planirani tempo 4:15-4:20/km i to trčeći potpuno sam kroz one šumske zavojite puteve. Da nije bilo jedne okrijepne stanice između i km oznaka posumnjao bih da sam zalutao. Tu sam razmišljao o tome koliko je bilo lakse u Trevisu kad trči puno trkača i uvijek nađeš neku grupu s kojom trčiš. Ali kaj je tu je...
Dakle na ulasku u dvosmjernu ulicu ponovo sam ugledao trkače i u tom trenutku je bilo još sve u granicama najoptimističnijeg plana (3:10) iako sam već od 7. km sumnjao da se može ostvariti. Ali kao što sam rekao nisam se htio postaviti previše oprezno jer sam znao da sam ipak dobro pripremljen i da ne može doći do nekog dramatičnog pada ili čak raspada. Tad slijedi neugodno iznenađenje na koje se nisam spremio. Nisam znao da je prvi smjer te dvosmjerne ulice zapravo konstantna uzbrdica i ta 3km sam išao oko 4:50/km. No nisam očajavao jer je matematika pokazivala da sam sad na donjoj granici najoptimističnijeg plana (3:12). Na tom dijelu sunce je ponovo pržilo (pre)jako i mnogi su već počeli pucati tako da sam počeo i prestizati neke. Nadao sam se da ću zadnjih 12 km koji su uglavnom ravno i nizbrdica držati prosjek 4:15/km ali nada je uskoro splasnula. Prvi padajući km (31-32) prolazim za 4:30. Mislim si (a znao sam da si lažem) to je vjerojatno zbog promjene ritma nakon uspona.
Ali i slijedeći isto 4:30 i odlučim da nadolazeći probam dati sve od sebe da uhvatim ritam 4:15. I čini mi se da ubrzavam ali prolaz 4:35 !!!
I sve to uz činjenicu da mi je puls 160-165 i dišem i dalje lagano ali jednostavno ne mogu noge brze okretati. Čak sam iznenađen time da nemam poteškoće s mišićima, nista ne boli ili zateže ali jednostavno ne ide brže.
Valjda umor...
I dalje tu i tamo preteknem nekog trkača (mene nije niko prošao negdje od 7-8km), držim tempo oko 4:40 i trudim se da ne padnem dodatno ili ne daj bože lupim u neki zid. Naravno i dalje računam gdje sam s konačnim vremenom i vidim da bih mogao ispod 3:15 ako malo podignem zadnja 2 km. Međutim i dalje ne mogu brže i onda na nakon 41.km iznenađenje - uspon, uspon,uspon....
Sad gledam na profilu staze da je tako i označeno ali ja sam memorirao da je to samo nekih 500m prije kraja. Tempo je zbog uzbrdice dodatno pao ali pred samim ciljem ugledao sam dva trkača kako hodaju i odlučio sam ih pokušati sustići. U tome sam i uspio tako da sam tih zadnjih 1200m uspona prošao za 6:10 što je sasvim pristojno :-)
Na kraju nemam razloga biti nezadovoljan, a sretan sam što mi se ostvario san od prije 2 godine kad sam počinjao trčati i na Plitvicama istrčao 16km.
Tad sam gledao maratonce kako ulaze iscrpljeni u cilj i poželio da i ja jednom dođem u cilj s te druge, donje strane.
Jedino što me malo neugodno iznenadilo je činjenica da mi noge još uvijek nisu spremne za maraton kakav bih želio. Nadao sam se da nije tako ali opet se pokazalo da su za maraton presudni kilometri u nogama.
I u mom slučaju ne broj km od ovog mjeseca ili ove godine nego sveukupno do sada.
Naime ja sam u svojoj kratkoj trkačkoj karijeri ukupno istrčao nekih 6000km a to je definitivno premalo da se mišići "trkački" razviju da mogu primati dovoljno energije koje od mog srca mogu dobiti.
Iskustva i istraživanja govore da taj proces traje oko 5 godina da se dođe do maksimuma, ali ja sam se nadao da sam već bar na 99% ali očito nisam :-)
Neki trkači mi savjetuju da podignem značajno svoju tjednu i mjesečnu kilometražu ali ja se s time ne slažem jer to dramatično povećava rizik od povrede, a ja sam jednu tešku prošao i sretan sam što evo već 15 mjeseci trčim bez ikakve ozbiljnije povrede.
A valjda ću trčati još 3-4 godine da dođem do tog nekog maksimuma pa da i taj "pakleni" Plitvički maraton završim po planu... ispod 3:10 !

Plitvice 3:16:40

2010-06-05T21:47:00.004+02:00

Zadovoljan ? DA
Prezadovoljan ? NE
Sretan ? JAKO
Bilo tesko ? NE PITAJ
Opet ? NARAVNO !!

Izvjestaj kad se slegnu dojmovi.

Josh jen dan i 5 km do 400km

2010-05-30T14:59:00.003+02:00

...ili da prevedem: sutra (31.05.) moram otrčati još 5km i po prvi puta u svojoj trkačkoj povijesti ću prijeći granicu od istrčanih 400km u jednom mjesecu.
Nije baš neki rekord ali veseli :-)
U vremenu od posljednjeg pisanja desio se i jedan veliki sportski događaj u mojoj obitelji: PRVA POBJEDA NA UTRCI !! :-)
ali nisam pobijedio ja nego supruga na cross ligi u ženskoj konkurenciji u utrci na 2km. Eto... badava mi toliki treninzi kad je ona prije mene pobijedila :-)
Ali ja se ne predajem.
Nisam uspio pobijediti u Jaski ali mozda uspijem na Plitvicama :-))))))

A kako nisam uspio pobijediti u Jaski ?
Jednostavno nedostajalo mi je dobrih 15 minuta :-)
Šalu na stranu... utrku u Jaski sam "odradio" u granicama plana, tj. prvi dio po planu a drugi malo brže nego sam planirao.
Do 10.km su većim dijelom uzbrdice i testirao sam svoje sposobnosti za Plitvičke uspone. Tih prvih 10km sam prešao za 48:30 pri čemu mi je bio osnovni cilj bio da se ne približim AP i to sam u potpunosti uspio.
Nakon tog 10.km pa sve do kraja su uglavnom nizbrdice pa me to povuklo na veći broj okretaja tak da sam tih 11,1 km prošao za 43:15 (3:54/km), pretekao 23 trkača i završio u vremenu 1:31:45.
Uglavnom više nego zadovoljan razvojem utrke i "podacima" koje sam izvukao iz utrke.
Ali nakon te utrke nije baš krenulo sve po planu. Naime u srijedu sam počeo teško gutati i dan poslije dijagnoza je bila upala grla.
I evo već 4. dan pijem antibiotike, a nakon otežanog gutanja počeo sam i jako kašljati, pa imam začepljen nos....
Srećom u tijeku je finiš priprema za maraton pa su na meniju uglavnom lagani treninzi koje sam ipak sve uspio obaviti. Vjerujem da će se za koji dan zdravstvena situacija potpuno popraviti tak da na startu maratona ne budem o tome morao misliti nimalo.

Dužina s utrkom

2010-05-19T21:45:00.002+02:00

Ovu posljednju dužinu planirao sam još prošli petak pa zbog obaveza nisam stigao.
Pa je u subotu i nedjelju padala kiša.
Pa ponovo u ponedjeljak i utorak nisam mogao.
Pa... je danas bio idealan dan da riješim ta 3 sata trčanja a spojio sam s utrkom na jedan sat na kraju tog treninga.
Prvo sam 11km išao u tempu 5:15/km, pa 12km u tempu 5:00/km i nakon toga utrka.
Za sat vremena sam uspio istrčati 14170 metara s prilično ujednačenim tempom oko 4:15/km tako da sam danas imao "trening 2 u 1" - i dužinu i tempo trening :-)
Prilično sam zadovoljan kako je to sve danas izgledalo. Prva 2 sata u laksem tempu sam istrčao s priličnom lakoćom a i ovaj tempo na kraju nije bio loš.
Nije da je bilo lako ali čini mi se da sam to "odradio" lakse nego npr. tempo treninge od 10km prošle godine ujesen u tom istom tempu ali sa 20km manje prije starta tempa. Ili otprilike s istim naporom kao na "tempićima" prije Trevisa
Sa rastrčavanjem na kraju sam sveukupno istrčao 38,5km za 3:08h.
Od sutra počinje tapering za Plitvički maraton, a nedjeljni polumaraton u Jaski poslužiće mi djelomično kao test trening, a u drugom dijelu kao tempo trening.
Na početnih 7-8 km uzbrdica pokušaću vidjeti koliki mi je puls na kojim brzinama uzbrdo kako bih mogao otprilike u glavi postaviti "taktiku" i prolaze na plitvičkom prvom dijelu u kojem su ona dva najteža i najduža uspona.

D statistiks i slichno

2010-05-10T18:09:00.004+02:00

Prošlo je dosta vremena od zadnjeg tipkanja al ništ dramatično se nije desilo.
Osim kaj sam tjedan dana bio polupovrijeđen (list desne pa lijeve noge) i kaj sam prisilno moral mijenjati plan utrka jer je utrka u Krašiću otkazana.
Tj. iz "tehničkih razloga" (ma šta to značilo) termin je premješten na 02.10.2010., dakle 7 dana prije ZG maratona. S obzirom da je to uz Plitvički maraton "najvažnija" i najposjećeniji trkački skup u državi ne znam ko bu tak lud da tjedan dana prije trči 24km po brdima. No... bumo vidli.
Uglavnom meni je propala trening utrka za Plitvice pa sam s manjim društvom u nedjelju napravio zamjenski trening od oko 25km od Varaždina do VŽ toplica i natrag.
Međutim u međuvremenu je "upala" jedna druga utrka u kalendar a to je utrka na 1 sat koja se trči u sklopu Ultra lige. Prvotno je bila zamišljena pred Plitvice ali su dečki koji organiziraju poslušali glas naroda i zamjenom termina premjestili ju na 2 tjedna ranije 19.05.
Budući da nakon današnjeg dana odmora slijedi zadnji naporni (mozda i najnaporniji do sada) trening tjedan sa dužinom od 3:10 sati (37-38km) možda i neću biti najspremniji za neka velika ostvarenja na toj utrci. Ali ko da je to bitno ?!

Da se vratim na temu iz naslova...
Ove godine po mjesecima sam pretrčao:
SIJEČANJ - 386km
VELJAČA - 345km
OŽUJAK - 280km
TRAVANJ - 330km

S obzirom da nemam puno trkačkog staža mislim da su to količine koje su primjerene toj činjenici. Jedan od važnijh ciljeva ove godine je i to da i ovu godinu kao i prošlu završim bez ozbiljnije povrede. Na taj način bi kontinuitet trčanja "omogućio" da slijedeće zime podignem kilometražu za 15-20% bez nekih negativnih posljedica. No to je još daleko...

Prelazak na brda

2010-04-25T21:16:00.002+02:00

Nakon kratkog odmora od riječkog polumaratona konačno sam ovaj tjedan pokrenuo projekt Plitvice, a danas ja "pala" i ona davno planirana prva dužina.
Trening sam napravio po terenu koji ima i nekoliko uspona i to sam odvrtio nekoliko krugova.
Sveukupno je ispalo 31,5km za 2:40 sa 6km uspona (popeo sam se ukupno oko 400m) i isto toliko spusta. S obzirom na konfiguraciju plitvičkog maratona takvi brdski treninzi su trenutno na glavnom meniju tako da je slijedeću nedjelju opet ovakav trening dužine, pa utrka Krašić, pa opet dužina, pa Jaska i zadnja dužina.
Prošlotjedni neočekivano dobar rezultat u Rijeci mi je malo podigao motivaciju za trening ali nekako mi se ne utrkuje baš previše. Kao da više zadovoljstva pronalazim u trenizima, čak i teškima, nego utrkama.
I baš me zanima da li ću se u Krašiću i Jaski uspjeti ponašati disciplinirano i istrčati ih kao pripremu za maraton, dakle oko 15-20 sekundi sporije po km od trenutnih pm sposobnosti.
Danas sam gledao Londonski maraton i razmišljao o tim crncima koji trče s takvom lakoćom.
Razmišljam... za njih je istrčati maraton od 3 sata otprilike kao meni za 4 sata. A bez lažne skromnosti za 4 sata bih ja istrčao maraton s velikom lakoćom, što znači da bi oni isto tako odradili maraton za 3 sata.
A mi obično smrtnici se mučimo, treniramo puno i sanjamo rezultat ispod 3 sata.
I onda još vrhunac svega u cilj ulazi neka Kenijka za 2:38 a trči kao robot, noge ima neviđeni X a gazi stopalima po vanjskom dijelu stopala !!
Da dobro sam napisao i znam da je to tesko zamisliti ali bas je tak bilo.
To je bilo užasno za gledati a završi u takvom vremenu ??
Ko zna zna, odnosno ko može, može...
Zato kad se uspoređuješ s njima i sličnima isto ti ga dođe da li je maraton 2:58 ili 3:44.
Jeeee... ali ako se uspoređuješ s susedom Štefom onda nije isto :-)

King Pong ponovo prelazi u vodstvo - pm: 1:21:53

2010-04-18T17:42:00.012+02:00

Za one koji ne znaju značenje naslova neka ga zanemare a oni koji znaju o čemu se radi znaju i da se radi o šali :-)
Tj. nije šala da sam danas u Rijeci istrčao polumaraton u vremenu 1:21:53 !!
S time sam ispunio sve svoje polumaratonske planove ne samo za ovu nego i za slijedeću godinu. Naime stvarno sam mislio, tj. imao nadu da ću ove godine pm spustiti ispod 1:25, pa slijedeće 1:23 a tek 2012. ispod 1:22.
Naravno uz uvjet da se ne zarazim nekom ozbiljnijom povredom :-)
Ali kaj se može, treba stvari prihvatiti takvima kakve jesu :)
Priprema za utrku nije bila baš idealna, plus dizanje u 5:15 i vožnja od VŽ do Rijeke 2 sata. Izgleda da mi je suđeno da budem vozač-maratonac.
Vremenska prognoza je bila dobra sve do 2 dana pred utrku i onda dan prije veliki preobrat i najava kiše i jakog vjetra. I za vrijeme vožnje smo dobili informaciju da u Rijeci kiša lije i jedino što mi je preostalo je da preostale članove "posade" uvjeravam da će prestati pred sam start utrke :-)
Ne znam kako i zašto :-) ali prevario sam se u prognozi i kiša je stala čim smo mi dosli u Rijeku i na kraju su vremenski uvjeti bili gotovo idelni.
Plan mi je bio da pokušam napasti 1:24 i u prvom dijelu koji je u ukupnom zbiru uzbrdo sam imao taj prolaz, ali odmah nakon okreta sam malo pojačao, pa još malo, pa još malo tako da sam između 17. i 20.km na blagoj nizbrzdici jurio 3:30-3:35/km i na kraju ušao u cilj u vremenu 1:21:53.
Inače ako neko ovo čita i planira trčati riječki polumaraton neka zna da je prvih 20km kraće u prosjeku za 15m/km ali zato nakon oznake za 20. km nema još 1100m nego 1400m do cilja. Ja sam bio upozoren na to i kad sam u startu shvatio da mi je do oznake za 20km trebalo od starta 5:45min bilo je jasno da se nista nije promijenilo od lani i da svaki km (tj. 985m) treba istrčati 5 sekundi brže od plana.
Inače bih završio kao mnogi koji su imali tempo za ciljano vrijeme sve do 20. kilometra a na kraju su zavrsili minutu ili više preko plana.

Sinjska alka

2010-04-11T17:32:00.003+02:00

Alkar Pongračić - U NIŠTA !!!!
Ali doslovno u punom smislu te riječi.
Jutros sam iz mjesta spavanja s familijom umjesto 70km južnije (Sinj) krenuo 460km sjevernije (VŽ).
U prijevodu u zadnji čas sam odlučio odustati od polumaratona u Sinju.
Najveći razlog za to su bili jako loši vremenski uvjeti (kiša,hladnoća, hladan vjetar) pa sam procijenio da trčanje u takvim uvjetima može biti prilično "opasno" po moje načeto zdravlje, pogotovo križa i bubrege.
A pošto manje više svi trčimo zbog zdravlja, onda bi bilo suludo to uništavati trčanjem.
To barem važi za mene, starca koji ima 2 bolesti i povrede više od Jeremije :)
Možda bih i stao na startnu liniju da slijedeći vikend nije polumaraton u Rijeci, ali kako sam s suprugom na brzinu napravio preraspored aktivnosti za slijedeći vikend u korist RI pm nije bilo razloga za smrzavanje.
No to ne znači da sutra ne počinje operacija Plitvice: ako vremenski uvjeti dozvole mora pasti prva dužina od 30km.

5km na stazi - 18:11

2010-04-08T08:50:00.003+02:00

Jučer sam trčao prvu utrku na atletskoj stazi.
Naime 3. kolo Ultra lige Drava bila je utrka na 5 km na atletskoj stazi što je zainteresiralo dosta trkača tako da nas se okupilo 40-ak (moralo se trčati u 3 grupe) što je vjerojatno rekord svih dosadašnjih utrka na toj ligi.
Ostvario sam vrijeme (18:11) koje je otprilike u skladu s prošlotjednim rekordom na cross ligi na 5600m (20:33) a što je potvdilo da moje sumnje u slučajnost tog rezultata nisu bile opravdane :-)
Ovog vikenda idem na svoj 9. polumaraton u Sinj i plan je da pokušam ostvariti najbolje moguće vrijeme, dakle da isključim bilo kakvo kalkuliranje.
E sad koliko će to ispasti ? ...bumo vidli, ali se ne opterećujem previše.
Sa ulaskom u cilj sinjskog polumaratona započinje "Operacija Plitvice"
Od tog trenutka svi moji treninzi i utrke biće usmjereni prema plitvičkom maratonu.
U tih preostalih 8 tjedana trebalo bi napraviti 3-4 dužine 30-35km, nekoliko treninga po uzbrdicama, možda koji odlazak na Ivančicu pogotovo što u dosadašnjem dijelu priprema nisam uopće radio brdske treninge jer je procijena bila da ću puno više koristi imati od gomilanja laganih km nego od jačanja mišića.
Ako bude sve po planu u tom razdoblju ću ići i na "brdski" polumaraton u Jasku i brdski "ultrapolumaraton" u Krašić, ali ne utrkivati se s vremenom i protivnicima nego ću ih pokušati istrčati u nekom planiranom tempu plitvičkog maratona.
A pošto sam od HR polumaratona za sada upoznao jedino staze u Varaždinu (x2),Splitu,Vrbovcu i Tuhelju svakako imam i turističkih razloga da posjećujem barem obliznje polumaratone. A i lakse je trčati u društvu nego sam.
Eventualnu pomutnju u gore spomenuti plan mogao bi donijeti odlazak na Riječki polumaraton, ali za sada su male mogućnosti no još uvijek nije 100% odbačena varijanta.
Najbitnije je da se trči...znači nema povreda ;)

Vidoviti M.

2010-04-02T12:42:00.002+02:00

Jučer sam trčao na cross ligi Drava (2.kolo) tradicionalnih 5600m i poboljšao svoj prošlogodišnji rekord za 44 sekunde : 20:33 (21:17)
To ne znači da sam od prošle godine baš toliko napredovao jer je taj prošlogodišnji rezultat postignut prije jesenske najbolje forme, a zbog raznoraznih okolnosti u trenucima najbolje forme nisam nijednom otrčao punim gasom.
Prije jučerašnjeg nastupa nadao sam se i zadovoljio bi me reultat ispod 21. minute ali sam za svaki slučaj kontaktirao poznatog prognozera trkačkih rezultata "Vidovitog M." koji mi je pogledom u svoju "čarobnu kuglu" predvidio rezultat 20:29 :-)
I umalo da nisam taj rezultat i ostvario tako da sam ostao zapanjen vidovitošću spomenutog gospodina :-)
A kakvih sve teških i intrigantnih upita on ima možete provjeriti na njegovom blogu a ovdje ću (bez njegove dozvole) iskopirati jedan zanimljiv upit i isto tako interesantan i stručan odgovor:

UPIT:
"zovem se mario .44 godine,183 cm,96kg(108 imao prije 8 mjeseci).Nekada davno trčao kroseve i400 metara(16 godina 52.3).uzadnjih nekoliko godina planinarenje iteretana(nemam velike masnoće ).Uzadnjih osam mjeseci bacilo me u trčanje pa sam odlučio istrčati u sinju polumaraton.Na daljinskom treningu dogurao sam do 21 kg (prije 10 dana).Na brzinskom treningu 5km istrčem za 23m i 20 sek.10km istrčem za 52min(ima još rezerve).Evo podataka iz teretane.18 zgibova široki hvat,mrtvo vučenje 190 kg,benč 160kg s mostom.molio bi vašu stručnu procjenu rezultata u sinju(na osnovu ovih fizičkih parametara)Ja imam svoje mišljenje osvojim mogućnostima ali bi volio čuti vaše.Unaprijed hvala.

ODGOVOR VIDOVITOG M.
"Ne bavim se procjenama rezultata, ali ti mogu dati savjet kako trčati u Sinju. Budući da ti je to prvi polumaraton, svakako kreni malo opreznije. A to znači ni slučajno brže od 5:30/km sve dok ne prođeš Otok, na uzbrdicama i sporije. Ako tada vidiš da si dobar i da te noge slušaju onda možeš početi malo ubrzavati. A po ovim podacima iz teretane možeš slobodno zadnjih 100m proći na rukama."

Eto iz predikcije mog jucerasnjeg rezultata kao i ovog izuzetno stručnog i nadasve nadahnutog odgovora možete se uvjeriti u izuzetne nadnaravne sposobnosti spomenutog gospodina. A uostalom u prilog njegove nadnaravnosti ide i činjenica što maraton može istrčati (bez hodanja na rukama) za nešto malo više od 2 i pol sata.

Zato ako imate bilo kakvih želja za gatanjem rezultata (ili ne daj bože povreda) slobodno se obratite Vidovitom M. :-)

Maratonci trče prvi krug...

2010-03-30T22:13:00.004+02:00

... ako nisu povrijeđeni.
Inspiracija za temu je početak sezone dužih utrka a to je vrijeme koje nosi i puno bolnih razočarenja.
Dobro... s obzirom na način kako se neki spreme i trče gotovo svaki svoj maraton za njih bi se moglo reći da doživljavaju "bolno ushićenje" :-)
S obzirom da je iza mene tek godina ozbiljnog trčanja (ako se to moze tako nazvati) možda i nisam kvalificiran da govorim o ovoj temi ali smatram da sam problematiku proučio poprilično, a iz razgovora s mnogim maratoncima i vraćanjem u svoje prvomaratonske ideje mislim da sam nekako sastavio psihološki profil "maratonca početnika". Pod tim nazivom ne smatram samo one koji trče svoj prvi maraton nego i one koji trče i svoj XX. maraton ali i dalje padaju na svakom "ispitu" tako da svaki puta iznova dozivljavaju gore spomenuto "bolno ushićenje".
Inače je Saša Antić u svom legendarnom "romanu" pod nazivom "Fajter" opisao i analizirao psiholoski profil jednog klasičnog maratonca tako da je ovo za sve koji su to čitali tek light verzija :-)
Prva pogreska s kojom početnici kreću u operaciju "MPM" (moj prvi maraton) je da traže najkraći mogući put da se "ozbiljno" spreme i naprave čudo od rezultata u tom "MPM"-u. To čudo od rezultata može biti u rasponu od 3 do 4 sata, nebitno, ali sasvim sigurno daleko od od njihovih realnih mogućnosti u tom trenutku.
Nakon toga počinju matematičke analize, preračunavanja kojekakvih race prediktora, pri čemu ako rezultat baš ne odgovara, onda je najbolje potražiti neku drugu tablicu u kojoj će vrijeme ispasti bolje.
Isto tako ako na internetu postoji program "Maraton 3:10 za 12 tjedana" onda sigurno onaj drugi "Maraton 3:30 za 18 tjedana" nije ništa drugo nego varanje nedužnog maratonca. Jer ako u jednom dućanu možeš kupiti čokoladu "Milka 100g" za 3,10 Kn onda ju sigurno nećeš kupiti u onom pokraj za 3,30Kn.
To je barem jasno !
Usput se pročita malo literature u kojoj se također zamijećuju rečenice u kojima ima nešto sto MPM-cu ide na ruku, ali kad se naiđe na neka upozorenja ili u u tom trenutku za čitača negativne činjenice, onda se to preskače ili ne zamijećuje.
S obzirom da treninzi idu bez problema MPM-ac se počinje osjećati i sam sebe doživljavati kao Supermana:
" ak idem na treningu dužinu od 18km bez problema, ne vidim razlog zasto ne bi i još 24 mogao tako"
"zasto da povećavam samo 10% tjedno kad sam očito trkački superman, izgleda da moji mišići nisu kao kod ostalih nego u najmanju ruku od inox-a"
"ako sam na prošlotjednom polumaratonu uspio ići 1:40 ne vidim razlog da na maratonu ne idem 3:40, a ako napravim još jednu dužinu od 29 km možda i 3:30"
"prije 2 tjedna "dobio" sam na polumaratonu Štefa koji je lani maraton trčao 3:15, pa je valjda i svakom neupućenom jasno da ja za 2 tjedna na MPM-u bez problema mogu 3:12"
Vrijeme svečanog trenutka se bliži... i....

a) odjednom nešto zaboli, šok, nevjerica, proklinjanje zle sudbine....
ali ipak prevlada razum, tj. prisjećanje na zaključak da sam ja superman sa čeličnim mišićima i da kod takvih povrede ne postoje. Dakle trčim i dalje dok se "čelična vlakna" sama ne izravnaju.
REZULTAT: operacija MPM se odgađa, bol se boluje nekoliko mjeseci a kod (manjeg) dijela MPM-ovaca dolazi do otriježnjenja i realnog sagledavanja na buduće pokušaje

b)sve je spremno, sva matematika ukazuje da rezultat 3:XX mora pasti samo je pitanje da li krenuti s najbržima pa poslije malo pasti u tempu (to se ionako mora) ili s onima "ravnima sebi" s obzirom na rezultat koji svakako "pada". Utrka kreće, sat se okreće, noge lete, lupaju pete, kilometri se okreću...
Na pola maratona osjećaj da malo postaje teže...ma to je samo psihološki moment nakon polumaratona...sad još samo jedan polumaraton
Kilometri postaju sve duži, proklinje se sunce,vjetar,vlaga,patike,voda... što se baš sada trebalo pojaviti a sve je išlo po planu.
NA 30.km tempo pada do bola, oči počinju kolutati, noge ?? izgleda da mi je neko prikačio kugle za njih, samo da provjerim...
Ne mogu vjerovati, sve je bilo idealno posloženo i sranje...kaj sad
Do kraja manje (više) hodanje- više (manje) trčanje i iščekivanje cilja kao kapi vode u pustinji.
REZULTAT: 20% trkača doživi prosvjetljenje nakon nekog vremena po ulasku u cilj, nekih 30% njih to doživi nakon nekog od slijedećih ponavljanja, a nažalost (najmanje) 50% njih postaju kronični ponavljači.
I jedva čekaju slijedeću borbu jer jednom i njima mora uspjeti...
... jer i ćorava kokoš pogodi zrno.
Međutim maraton nije ni zrno, ni čista matematika, ni ....
Nakon ovakvih ili onakvih priprema...
....maraton je spoj realnog razmišljanja i očekivanja, samodiscipline i jake volje.
JAKU VOLJU svaki maratonac ima a ovo prethodno većina nema ili namjerno skriva.

Ma nema veze... i jedan gledaoc na košarkaškoj utakmici je svezanih očiju pogodio koš sa centra igrališta a nije prije toga trenirao baš ništa...
Zato...3:XX mora pasti !!

Prvi Trčidan

2010-03-15T21:00:00.010+01:00

Kaj to znači ?
To znači da sam točno prije godinu dana (15.03.2009.) počeo sa nekim planskim i sustavnim treningom kojeg evo srećom nije prekinula nikakva povreda a rezultati su sasvim zadovoljavajući, tj. više nego odlični :-)
Posljednji dan prvogodišnjeg ciklusa bio je jučerašnji maraton u Trevisu.
U prijašnjem postu stavio sam samo službeni info o vremenima pa evo kak je to bilo...

Nakon svih dokazanih i nedokazanih povreda i bolesti izgleda da sam navukao još jednu bezopasnu - muški PMS.
U prijevodu: muski predmaratonski sindrom :-)
Kao što sam napisao na blogu u noći s petka na subotu uopće nisam
spavao ali sam za razliku od prvog PMS-a prije Zagreba (tad sam ludio
po kuci zbog toga sto ne mogu zaspati) bio smiren i miran u krevetu
tako da sam ipak dobio nesto odmora. Nakon dolaska u Treviso bio sam
siguran da cu zaspati bez problema jer sam bio umoran i pospan
beskrajno. Prije spavanja sam napravio i prisutnima izlozio plan: ako
se dobro naspavam idem po planu (3:03-3:06), ako se lose naspavam onda
idem s njima na 3:30 a ako opet e zaspim onda neću trčati. I naravno
... iako smo svi polegli već u 21:30 ja nisam zaspao do 1 iza ponoci. U mislima sam već odlučio da sutra ne trčim a na blog ću samo staviti poslikanu majicu s brojem i napisati naslov "In memoriam Treviso marathon 2010" :-)
Ali onda sam nekako ipak zaspao i probudio se u 3:45 jer je u apartmanu u mojoj sobi bio plinski bojler koji se svako malo palio radi grijanja a ionak je bilo prevruće. A to je netko od preostala 3 clana ekipe povisio termostat i
zaboravio smanjiti a ja to nisam znao. Uglavno do ustajanja u 6 sam se
vrtio i odmarao u krevetu. Nakon ustajanja upoznao sam supatnike (koji
uglavnom isto nisu spavali dobro) da ću ipak trčati ali s njima na rezultat 3:30. A zapravo me bilo ipak sramota vratiti se doma i reći da na
kraju ipak nisam trcao maraton. I onda je uslijedio presudni trenutak
kad je "poznati HR maratonac i još (ne)poznatiji trener" i član naše male ekipe Goran Murić oštrim tonom počeo gotovo vikati: "Ti si lud, trenirao si
odlično 5 mjeseci i sad zbog 2 dana nespavanja nećeš trčati kako
treba. Pa šta je 2 dana u odnosu na 5 mjeseci. To ništa ne znači,
možeš ti i moraš danas trčati kako treba".
Osjećao sam se ko moj sin Matija kad ja vičem na njega :-)
I mislim si... možda je ipak (samo) djelomično u pravu. I u sebi
mjenjam plan... reko ajde pokušaću hrabro na 3:10, tj. prolaz na 1:35
pa ako malo puknem biće mozda bolje nego u Zagrebu
Istina ujutro sam izmjerio puls očekujući da će biti kao prije Zagreba
preko 60, ali bio je prihvatljivih 42 (inače normalno oko 35) pa je to davalo neku nadu da ima spasa za mene :-)
Pred start s Murićem smo se prisjetili "trkackog zakona" kolege maratonca Saše Antića koji glasi:" ako maraton trčiš u ravnomjernom ujednačenom tempu prva trecina se cini kao trening duzine, druga tempo a treca intervali.
I to mi je bilo na pameti od samog početka pa sve do 35. km.
Nakon starta osjetio sam da su mi noge ipak lagane i sva prva 3 km sam
isao po 4:25 i vidio da je to tempo koji mi baš paše i da bi,
sukladno "drugom Sašinom teoremu" , to mogao biti tempo koji ću uspjeti držati do kraja. Puls je bio nakon 3 km oko 150, dakle kakav je bio na treningu tempa ali na 10 sec većoj brzini. Brzo racunam i razmisljam da bi to bas mogla biti ta razlika u umoru i da bih to mogao držati do kraja. I drzao sam tih "oko 4:25/km" kilometrima. Tu i tamo uhvatio skupinu ispred sebe, pa ih prosao pa drugu... Na 15km puls oko 155, osjećaj gotovo isti ko na početku.
Ali sad počinje tempo... :-)
Na 17km izlazim s jednim Slovencem (Mitja Štern) iz jedne grupe, "upoznamo se" i zajedno smo nastavili do 36. km kad je on malo ubrzao. Za to vrijeme smo puno i pričali, motivirali se i radili baš timski. Malo je vukao on, pa ja, pa...
Uglavnom ta druga trećina nije donijela neke bitne promjene osim sto
sam od 18. km počeo osjećati lagano zatezanje u zadnjim ložama.
Kilometri su mi kao i do tada nevjerojatno brzo dolazili i prolazili (cak ni na treningu nikad nisam imao takav osjecaj).
30. kilometar - počinju intervali :-)
Na 30km sam imao prolaz 2:13 i opet racunam: ako sad do kraja idem 5:00/km onda ću završiti na 3:13 što je već zadovoljavajuće s obzirom na sve.
I prolaskom svakog slijedećeg km na 4:20-4:25 skidam po pola minute od tih 3:13 :-) Puls i dalje debelo ispod AP, ciklus udisaj i izdisaj i dalje traje 10 koraka ko i na početku, sve upućuje na to da ne bi trebalo biti većih problema. Radim komparacije sa Zagrebom, prisjećam se na kojem mjestu sam tamo počeo osjećati poteškoće, uspoređujem i vidim da sam u extremno boljoj situaciji.
Dakle već sam na intervalima a ja se osjećam sasvim dobro. Možda tada
više ne ko na dužini ali ne teže nego "tempo trening".
Na 35. kilometru sam već imao rezultat "3:10 ako od sad pa do kraja
idem 5:00/km".
I tek nakon tog 35. kilometra odjednom prve teškoće. Odjednom zatezanje u ložama prestaje i počinjem osjećati kvadricepse. To žarenje se pojačava iznimnom brzinom i već nakon par stotina metara osjetim da su noge postale teške a kvadricepsi užareni do bola. MIslim da je taj kilometar bio negdje oko 4:40/km. Ali nisam uopće osjetio strah da bih mogao dramatično pasti do kraja u tempu jer je između ostalog puls i dalje bio tek oko 160. Rekao sam Mitji da ja ne želim ništa riskirati pa ću malo usporiti i on je onda malo pojačao i ostavio me samog... eh ti Slovenci :-) .
Međutim noge su se i dalje vrtjele bez problema na okretajima oko 4:30/km i ona težina nije više tako velikom progresijom rasla. Na par km prije kraja već je bilo jasno da ću bez problema završiti u tom tempu, sigurno sam mogao još i pojačati na prethodnih 4:25/km ali sam se bojao da time previše ne uništim noge pošto sam morao poslije još voziti auto kući više od 5 sati. Tak sam se odlučio za kompromis da s pojačavanjem žarenja i težine u kvadricepsima ipak malo popustim u tempu do zadnjeg km pa onda vidim kak do kraja. Tak sam negdje od 38-41. km imao prolaze oko 4:40/km da bih ipak zadnji km malo pojačao pošto se mnogo trkača ispred mene doslovno vuklo pa rekoh da ipak mozda malo popravim plasman :-)
U cilj sam ušao kao da sam završio dužinu sto se tiče disanja ali s ipak puno, puno težim nogama.
I odmah uspoređujem sa Zagrebom gdje sam odmah morao sjesti, pa i leći s podignutim nogama a ovdje se lagano zaustavljam i hodam prema izlazu, pa dalje prema kamionima s opremom. I nakon par minuta počinjem s istezanjem očekujući na ulazu u centar ostale članove našeg teama.
Između ostalog vidim i osjećam da mozak funkcionira odlično za razliku od ZG kad sam bio doslovno dezorjentiran još dugo nakon završetka.
I poslije vožnja do kuće 5,5 sati s jednim stajanjem od 5 minuta, pri čemu je bila i utrka s vremenom jer je članu ekipe Davoru Blaževiću iz Đakova vlak polazio u 9:12 a slijedeći tek za 3 sata.
On je također bio iznimno zadovoljan svojim postignućem u svom 2. maratonu (3:23) dok je onaj "najbolji s Najslabije karike" definitivno bio najslabija karika u ekipi :-)
Ali vjerujem da ni on ni Kristina nisu nezadovoljni s njezinim rezultatom 3:37 iako su bili na putu k puno boljem rezultatu ali je iznenadna bol pred kraj odnijela dosta minuta.
Suma sumarum: složio se neko ili ne...bilo nekom drago ili ne...sad znam da sam blizu 3 sata na maratonu, a ako se puno toga poklopi (staza,vrijeme,spavanje) vjerujem da mogu i ispod 3 sata.
I iskusniji sam za 1 maraton a uvidio sam da je to jako bitno.

hhhhhhhhhhhrrrrrccccc......
Okrenuo sam slijedeću godinu na trkačkom kalendaru... :-)

Treviso 2010

2010-03-15T12:25:00.002+01:00

Trčanje ili samo vožnja

2010-03-13T05:45:00.002+01:00

Glup naslov ali takva je i situacija.
Nakon što sam koliko toliko sanirao posljedice "neispravnosti" vratne kraljeznice do jučer je sve funkcioniralo jako dobro.
Ali onda je doslo jučer...
Tokom cijelog dana osjećao sam bol i pritisak u glavi koji je navečer dodatno pojačao (tj. postao nepodnosljiv) a za dodatak sreci još mi se i vrat ukočio.
Posljedica svega je naravno neprospavana noć :-(
Izgleda da su noćne terapije i tablete ipak učinile svoje pa je sad ( 6 ujutro) situacija 90% bolja, ako se ta riječ u ovoj situaciji moze upotrijebiti.
A danas na put za Treviso krece naša mala ekipa od 4 člana...
A putujemo mojim autom...tj. ja vozim (nadam se ipak nekoj ispomoći od jednog člana posade)
A zasto sad ne spavam ? Zato jer za zagrijavanje prije vožnje u Treviso imam 150 km vožnje jer u 7:30 moram biti u Mariboru !!!
I na kraju sutra je maraton...
A poslije kraja odmah nakon maratona vracamo se kuci...
Mojim autom... i ja vozim.....

Sve izgleda poprilicno crno ali vjerujem da ce se situacija koliko toliko popraviti tako da ipak ne budem samo vozač nego da barem u Trevisu otrčim tih 42km bez problema bez obzira na postignuto vrijeme.

A sad...nogu na papučicu gasa, pamet u glavu i kreni.
Bice bolje jednog dana :-)

Samo proljeće i nema više ....

2010-02-28T20:36:00.007+01:00

Kako stvari stoje (a dobro stoje) mogao bih već 14.03. nakon maratona u Trevisu reći da prekidam s trčanjem ove godine jer sam ispunio planove :-)
Naime u nekom postu prije sam napisao da mi je plan ove godine ići polumaraton ispod 1:25 i maraton ispod 3:05. Prvi dio plana sam neočekivano (i neplanirano) ispunio već danas na Savskom plumaratonu koji sam završio u vremenu 1:24:28 !!
I to bez taperinga, tj. u punom treningu za Treviso maraton koji je uključivao i dužinu od 34km u srijedu poslijepodne.
Pa ako u Trevisu istrčim i maraton ispod 3:05 onda nemam više potrebe trčati ove godine :-)
Ili ću morati raditi prvi rebalans planova za 2010. godinu :-)

A početak tjedna je bio sasvim suprotan od današnjeg dana jer sam zbog (novih) zdravstvenih problema završio kod neurokirurga. Naime već mjesec dana ne spavam kako treba, odnosno spavam jako malo i jako loše. Na sve se nadovezalo zujanje i brujanje u glavi početkom ovog tjedna koje je kulminiralo i dodatnom jakom glavoboljom u utorak.
Shvatio sam da to više nije slučajno i nešto usputno i odjurio sam na pregled.
Dijagnoza: skolioza (zakrivljenost) vratne kralježnice, sužen prostor između C4 i C5 kralježaka, komadić odlomljene kosti i poremećena kompletna statika vratne kralježnice (mišići u disbalansu). Preporuka za početak je fizikalna terapija. Na povratku iz Zagreba već sam za to poslijepodne dogovorio prve tretmane kod ruskog doktora za kraljeznicu koji radi u Varaždinu te masažu kod prijatelja masera.
Uglavnom imam zdravstvenih problema ko Jeremija iz Alan Forda (možda i više) pri čemu napominjem da sam i na utrkama u neravnopravnom položaju i da bi mi trebalo obračunavati vremenski hendikep jer imam kamenje u oba bubrega :-)
Ali već nakon 3 dana dvostrukih dnevnih terapija u petak sam konačno počeo spavati kako treba tako da sam na današnju utrku došao stvarno odmoren.
A razmišljao sam da li da uopće idem jer je bilo upitno u kakvom ce stanju biti nasip nakon otapanja velikih količina snijega i kiše u petak.
Međutim dojava tajnih agenata u subotu bila je pozitivna, tj. dobio sam informaciju da će biti staza "trčljiva" :-)
Prije utrke plan je bio rezultat oko 1:27-1:28 za koji sam bio siguran da ću moći bez velikih problema završiti.
Daljnje raščlanjivanje plana bilo je da prvi dio s obzirom na vjetar u prsa idem oko 4:10/km a nakon okreta pojačam na 4:05/km pa zadnja 2 km koliko mogu (ako mogu).
I plana sam se držao kako se i dolikuje čovjeku u 40. godinama sve do 15.kilometra.
Tada mi je već bilo sasvim jasno da tempo 4:00-4:05min/km držim bez problema i osjećao sam da imam još zalihe goriva u nogama. Međutim sam sebe sam uvjeravao da ne smijem krenuti u završno ubrzanje prije zadnja 3 km. Tu ću spomenuti i klupskog kolegu F. Korošica koji mi je možda u ključnom momentu utrke dodatno podigao okretaje i povukao me. S njim sam jedno vrijeme trčao na samom početku, onda je on zaostao i negdje na 13.km je s još jednim trkačem projurio ispred mene. U to vrijeme sam stabilno držao tempo 4:05/km i na brzinu sam morao odlučiti da li i dalje ići "svojim putem" ili pratiti Franju i sustizati trkače ispred sebe. No kako sam i napisao začas sam shvatio da imam baruta u nogama i uskoro sam se približio trkačima ispred sebe i zatim s Franjom trčao zajedno do 18. kilometra. Tada sam konačno odlučio baciti u brzinu više pri čemu nisam ni u jednom trenutku posumnjao da ću možda puknuti prije kraja.
Počeo sam se približavati trkačima koji su bili poprilično ispred mene i samo u zadnjem kilometru sam projurio pored 4 trkača i utrku završio otprilike na 10-11. mjestu sa rezultatom 1:24:28.
I to sa osjećajem da sam mogao još par stotina metara u tom sprint finišu i bez imalo teškoća bilo u nogama bilo u plućima.
Još nisam vidio rezultate pa ne znam detalje a i zanima koliko su pojedini trkači koje sam prestizao u posljednjim kilometrima ostali iza mene.
Taj rezultat me malo šokirao jer je bilo nemoguće da u posljednja 3km "skinem" toliko vremena pošto sam na 18. km imao prolaz za 1:26.
Na kraju se pokazalo (ja sam osobno na googlu mjerio) da je staza bila kraća za 200-ak metara a i km oznake nisu bile baš precizno postavljene.
Tako je sad pitanje da li i kako "obračunavati" tih 1:24:28.
Realno bi bilo dodati 50-ak sekundi i onda je rezultat 1:25:18
Ali kao pokazatelj trenutne forme može se koristiti i objavljeno vrijeme jer je podloga (meka trava i zemlja plus ponegdje blato) bila jako teška i spora tako da bi recimo na asfaltu rezultat odgovarao najmanje onom kakav smo štopali na cilju.
Tak da sam zapravo sad u dilemi da li sam ostvario planirani cilj u polumaratonu za 2010. godinu :-)
Na cilju sam naletio na, valjda i pomalo izmenađenog, pobjednika G. Murića koji mi je čestitao i šokirao me objavom svog rezultata 1:13:XX.
Skinuti osobni rekord za minutu iz punog treninga i to na takvom terenu zaslužuje samo čestitke i želje da ga zdravlje ne izda !!
Samo utrka je bila lijepa, dobro organizirana (jedini minus te km oznake) i dokaz je da trkači uglavnom trče zbog toga jer vole trčanje a ne da bi dobili medalje, majice, grah i kobasice.
Sve u svemu... mislim da su svi zadovoljni.
I ja !

Proba, proba ...jen,dva... proba

2010-02-21T15:54:00.004+01:00

S obzirom da se bliži kraj priprema za maraton u Trevisu vrijeme je i za neke probne treninge koji bi barem naznačili moje trenutne sposobnosti.
A naravno na temelju njih i očekivanja i plan trčanja na maratonu.
Do sada sam primjetio da sam na dugačkim i laganim treninzima "brži" otprilike 15 sekundi po kilometru.
Naime prošle jeseni sam treninge dužine radio u tempu 5:20-5:25/km a prosječan puls bio je oko 135-137, a nakon svih ovih zimskih priprema na istom tom pulsu trčim brzinom 5:05-5:10/km.
Prije 3 dana napravio sam jedan dobar tempo trening sa 12km u tempu 4:14/km (tak je ispalo) u sredini treninga. Prije treninga sjetio sam se da sam sličan trening (ali 10km tempa) na istoj stazi radio prije VZ polumaratona i ZG maratona i da sam iz statističkih razloga biljezio pulseve na tom treningu. I prije ovog treninga palo mi je na pamet da je kucnuo čas da iskoristim te podatke, odnosno da isto napravim na tom treningu i usporedim s lanjskima.
I usporedba je pokazala da na istoj brzini imam otprilike 10 otkucaja manje. Prošle godine sam taj tempo trčao u rasponu 158-162 otkucaja dok sam ove godine to isto trčao sa 145 otkucaja u početnom dijelu pa do 153 otkucaja na kraju.
Dakle neki napredak je evidentan.
A danas sam imao u planu prvi puta u svojoj trkačkoj povijesti napraviti pravi Yasso test. Međutim kad sam došao na stazu bilo je jasno da od toga neće biti ništa jer od svih staza jedino je bila upotrebljiva predzadnja sedma. Naime na svim ostalima bilo je još poprilično snijega a i ova sedma je na pojedinim kratkim dionicama bila još zaleđena. Planirao sam 10 x 800m dionice ići u tempu 2:50 - 2:55 pa sam na brzinu preračunao da bih u toj sedmoj stazi to trebao ići za 3:08-3:12.
Prvih sedam dionica sam sve prošao za 3:11 ili 3:12 (prevedeno na 800m 2:53-2:54) pri čemu nisam to odrađivao s nekom prevelikom težinom, odnosno osjećao sam da imam još poprilično rezerve u nogama. Zato sam pretposljednju išao malo brže 3:08 (2:50) a onu posljednju sam išao recimo na maximumu ali u jednoličnom tempu 3:04 (2:46 na 800m). I nakon treninga nisam uopće osjećao pretjeranu težinu u nogama tako da sam super zadovoljan ostvarenim.
A s obzirom na nešto lošije uvjete, malo previše odjeće i pokrivala po sebi i postignute rezultate sasvim sam siguran da mogu napraviti 10 x 800m za 2:50 po dionici.
Pa kad bih htio sebe lagati mogao bih zaključiti da mogu 2:50 na maratonu.
Ali znam da to nije tako i da moram uključiti i dodati popriličnu toleranciju.
E sad koliko je to... tek moram vidjeti.
Međutim nekako mi se čini da bi trebalo biti između 10 i 20 minuta...

Celo selo vidi belo ....

2010-02-14T16:21:00.005+01:00

Dobro...tema za naslov polako blijedi ali još uvijek bijela boja prevladava.
Nisam stigao (u prijevodu nije mi se dalo) iskopirati i staviti na blog one savjete i pravila koje sam "obećao" (ne znam kome jer mozda niko ni ne cita) staviti na blog ali obećavam (opet ne znam kome) da bum to do utorka napravil, a mozda i prije.
Kak to obično biva trkači obično najčešće pričaju o povredama (e sad mi je sinulo da sam nekaj mislil napisati na blogu baš na tu temu) pa nebrem ni ja biti iznimka. Nakon one zadnje dužine bio je nešto lakši tjedan, međutim koji dan poslije dužine pojavila mi se neka lagana povreda. Boli me negdje oko hvatišta tetiva kvadricepsa za kost "tamo gore". Bol nije prejaka tako da trčim bez problema ali s malom nelagodom ponekad. Mislio da sam da bude prošlo ali evo već više od 10 dana niti ide na bolje niti na gore. Zato sam odlučio ozbiljnije krenuti u "borbu protiv neprijatelja" (kreme, led, struja).
Organizacijski radovi za Treviso maraton su uspješno završili, čak su nas jučer stavili i na listu prijavljenih. Ostaje samo da treniramo, pojavimo se tamo, uspješno istrčimo maraton i dođemo doma.
Dakle ostaje najlakši dio posla :-)
Ovaj tjedan palo je i puno snijega (30-ak cm) koji je malo poremetio planove treninga tak da mi predzadnja dužina na raspored dolazi tek sutra. Ova će sad biti kraća nek ona posljednja (38,8km) ali će biti malo brža.
Ova zima se poprilično odužila tako da postoji opasnost da bum sve dužinske treninge odradil prenatrpan odjećom (tajice+trenirka dolje i 2 majice i trčing jakna gore).
Kapa i rukavice spadaju pod obaveznu opremu već tako dugo da se bojim da bez njih više ne bum znal trčati čak ni po vrućini :-)

E da.. ono kaj sam se sjetil da sam već htio pisati ali uvjek mi izblijedi.
Iako nisam dugo u "trkačkoj zajednici" upoznao sam mnogo trkača raznih "kategorija" i spazio neke "zakonitisti" koje prevladavaju unutar te "mafijaske organizacije".
Naravno da ima iznimki i da nisu baš svi isti ali neke čudne pojave su dosta učestale.
Npr. često pitam nekog trkača kak si ? treniraš kaj ?
I odgovor je u većini slučaja: "Pa ne baš, tu i tam malo, boljelo me ono a sad me boli ovo..."
A za neke znam (jer sam ih i vidio) da treniraju poprilično ali izgleda da je za neke sramota priznati da treniraju ?????
Ne kužim zakaj bi bilo sramota priznati da treniraš jako dobro, više nego ikad, dobro ko lani i slično i da očekuješ neki napredak u rezultatu.
Valjda ispadneš veći frajer ako istrčiš svoj najbolji rezultat u polumaratonu a bez treninga.
Je... moreš si misliti...
Isto tak skužil sam da postoji nekoliko grupa (ili vrsta) trkača s obzirom na pristup utrci.
1. ZDRAVI REKREATIVCI - malo glup naziv ali nisam ih znao kak dručačije nazvati. To su ljudi koji treniraju recimo 2 puta tjedno i na utrke dolaze bez ikakvog natjecateljskog naboja već samo zato jer obožavaju trčati i družiti se s ostalim trkačima. Nimalo ih ne muči da li su 2 minute brži ili sporiji nego im je bitno da stvarno uživaju u utrci. Naravno u tu grupu može spadati i onaj koji PM završi 1:35 i onaj sa 2:22
2. REKREATIVCI NATJECATELJI - slično kao i oni iz grupe jedan ali ipak imaju dodatni motiv da napreduju na utrkama, zato i treniraju. Međutim ne mogu i(li) ne žele trenirati više od 1-3 puta tjedno pa im shodno tome i rezultati osciliraju. Međutim to ih ne opterećuje previše i grah,kobasica i pivo poslije utrke ih vrati u život ako su se razočarali na utrci
3. REKREATIVCI PROFESIONALCI - treniraju 3-5 puta tjedno i (ne)redovito odlaze na utrke. Motiv im je uglavnom borba sa samim sobom, tj. ne opterećuje ih ukupan plasman nego vrijeme koje se postigne i koje onda određuje količinu (ne)zadovoljstva a samim time opravdanost toliko uloženog truda. U ovu grupu svrstavam i sebe !
I moji neprijatelji na utrci su samo km oznake i sekunde i ne primjećujem uopće ostale trkače osim kao pomoć u motivaciji kad je teško :-)
Radije ću završiti polumaraton u vremenu 1:27 i biti 55. nego sa 1:29 na 14, mjestu. Jer kakve veze s mojim zadovoljstvom ima to da li će na neku utrku doći npr. 10-ak mađara koji će svi biti ispred mene ??
4. REKREATIVCI BOLESNICI - to bi bilo nešto kao opozicija zdravim rekreativcima. Istina nisu u većini ali ima ih poprilično. Njima je najvažnije pobijediti nekoga. Znaju uglavnom sve koji su s njima u starosnoj kategoriji i točno znaju od koga MORAJU biti bolji. Poneki od njih izbjegavaju utrke ako vide da je konkurencija prevelika. Ili uglavnom biraju utrke na kojim vec znaju da će ostvariti zacrtani visoki plasman bez obzira sto će zbog toga npr. propustiti Plitvički maraton i kao svoju alternativu izabrati neku seosku utrku u Rumunjskoj :-) A ponekad ako im na utrci sve ne krene po planu naglo odustanu zbog iznenadne povrede (a već sutra potajno treniraju).
5. PROFESIONALCI - njih ne mogu komentirati jer se s njima ne družim pa ne znam njihove običaje :-)
Uglavnom svi znamo koji su, imaju izuzetan talent i uglavnom vrijedno treniraju i sukladno tome kupe nagrade na utrkama. Isto tako i među njima ima onih koji su spremni i poginuti za XXX Kn kao i onih koji osim utrke za nagrade vide nešto i u pivici poslije. A nakon nekoliko njih vide još i bolje i dublje :-)

Gotova najdužina, gotov tjedan, gotov mjesec

2010-01-31T19:24:00.002+01:00

Danas smo ekipno išli na mali plitvički maraton jer je trasa prilično valovita sa nekoliko (ne)zgodnih uspona i padova. Ja sam još malo dodao prije tako da sam sveukupno napravio 38,8 km što je najveća dužina koju sam do sada istrčao na treningu.
Tjedan sam završio na 109km, a mjesec siječanj ukupno 386km.
Izgleda da sam propustio pravu priliku za 400+ km (u 8 skijaških dana samo 15km) jer slijedeći mjesec ima samo 28 dana tako da nema šanse da bude 400km.
Ko da je to važno :-)
Važnije je da sve ide po planu i da me za sada ozljede i slični problemi zaobilaze u širokom luku.
Posljednjih dana primjećujem da se na forumima dosta ljudi raspituje za savjete kako početi trčati ili kak napredovati. To je lijepo jer izgleda da se trčanje širi lijepom našom ali primjećujem da neki od tih "početnika" rade greške koje sam i ja radio (i 90% trkača na početku).
Zato ću slijedećih dana staviti na blog neke savjete iz literature a koji su osnovni zakoni trčanja a pogotovo za početnike.
Na svom primjeru mogu reći da sam ih znao ali... ih nisam primjećivao :-(
I sad kad sam malo iskusniji pa ponekad opet prelistam po literaturi svako malo nađem neki negativni primjer u kojem se prepoznajem.

Trčing na -10 stupnjeva

2010-01-26T21:06:00.003+01:00

Pošto sam tokom dana imao isplanirane mnoge obaveze tak da sam morao birati između trake i polarne hladnoće u 7:30 ujutro. Iako se traka činila kao logičan izbor ipak sam se odlučio za hladnoću. Naime trčanje na traci mi je izuzetno psihički naporno. Nekih 30 minuta još ide kak tak ali duže...jako teško.
S obzirom na hladnoću i nije bilo preteško ali glavni problem je što tijelo nikako ne postiže "radnu temperaturu" pa je teško držati neki osjećaj za tempo i brzinu.
Srećom pa sam upoznat s najvećom opasnosti koja prijeti na velikoj hladnoći a to je brzina. Naime mišići ostaju hladni i "tvrdi" i brzo trčanje lako može dovesti do teže povrede mišića. Iz istog razloga treba biti i oprezan s istezanjem nakon trčanja.
Zato ako neko trči, čita ovaj blog i ne zna:

BRZO TRČANJE NA JAKO NISKIM TEMPERATURAMA JE IZUZETNO OPASNO !!!

Moram ubrzati

2010-01-21T20:39:00.003+01:00

Bez obzira što treniram i dalje savjesno i vrijedno ipak sam dospio na zadnje mjesto :-)
Naime na rang listi blogova kod jednog kolege "pisca", a koja se sortira po starosti, pao sam na posljednje mjesto. Dakle prijeti mi ispadanje u 2. ligu pa moram nekaj napisati da se malo pomaknem prema gore :-)
Nedjelja je bila poseban dan u mom trkačkom životu. Zakaj ? Po prvi put nisam dužinu trčao sam. Čak štoviše bilo nas je nekoliko...startalo 7 a zadatak (33km) ispunilo nas četvorica najspremnijih i najiskusnijih (u jbt... ja već spadam u iskusne :-) )
Skupila se ekipa trkača iz kluba (M95) plus nekoliko "perspektivih" triatlonaca i krenuli na zadatak. I sama trasa je bila nova za mene ali ne i za većinu ostalih. Oni tu često rade dužine a čak imaju i označene kilometre na asfaltu. Pola dužine je ravno a ona druga polovica ima svega. I uspona ali i pravih strmina, i naravno obrnute nagibe u drugom smjeru. Prvi dio smo išli 5:35/km a u povratku smo se rastepli u nekoliko grupa po jedan :-) Ja sam drugi dio nakon okreta imao prosjek 4:50/km a bilo tu i sporijih, ali bogami i puno bržih dionica. Još sam dodao malo prije i poslije tak da je sveukupno ispalo 35km.
Nije bilo gotovo nikakvih poteškoća od početka do kraja ali je zato ostalo posljedica nakon kraja. Evo već je 4. dan nakon tog treninga a još uvijek osjećam posljedice u listovima. Ništa strašno ali očito da je ova neobična konfiguracija staze bila iznenađenje za moje noge.
Ali je sigurno ostavila i pozitivne tragove pa smo zato dogovorili reprizu sa dodatnih 4 kilometra za 14 dana.
U međuvremenu gutam i dalje kilometre, ovu nedjelju ću vjerojatno na Ivančicu ali mislim da neću trčati punom snagom. Naime prošli tjedan skupio sam 110km a slijedeći će biti još i više jer će biti "duža dužina" pa ne bih želio da se polomim u nedjelju na Ivančici. No to ne znači da ovaj tjedan neće biti 100km :-)
E pa ako sve ovo prođe kak sam napisal onda "onaj tam" tjedan slijedi odmor pa bum onda na predzadnjem kolu lige dal nogama vjetra i pokušal vidjeti koliko mogu potegnuti do vrha.

Prvi test

2010-01-13T19:06:00.004+01:00

Danas sam imao prvi test brzinske izdržljivosti nakon solidno odrađenih baznih treninga i 7 dana taperinga u Alpama :-)
Plan je bio napraviti 4x2000m u tempu 3:45-3:50/km sa nekih 4-5 minuta laganog trčkaranja između. Kao i obično tu vrstu treninga sam radio na stazi sa slike desno tak da prema oznakama mogu što više držati ujednačen tempo.
Vremenski uvjeti nisu bili baš idealni jer je temperatura bila -1, sam na stazi a okolo posvuda snijeg. Bog zna kaj su si stanari s okolnih staza mislili za mene ako su pogledali kroz prozor prema stadionu.
A bogami i nije bilo baš lako. Nakon prve a pogotovo druge runde mislio sam da plan sigurno neću moći ostvariti, ali ipak sam nekak uspio.
1. - 7:29 (3:45/km)
2. - 7:38 (3:49/km)
3. - 7:36 (3:48/km)
4. - 7:35 (3:48/km)

Vremenska prognoza za slijedeće dane je i dalje prava zimska, dakle ne baš povoljna za trčanje, a pogotovo ovakva.
Ali kaj je tu je...
Kak bi rekao naš "skoro predsjednik" - idemo delati :-)

Statistika

2010-01-11T20:34:00.003+01:00

Evo i završnog čina trilogije. Vjerojatno najdosadniji ali možda neko nađe kakvu zanimljivost ili tajni skriveni podatak :-)
Samo brojke.....
SIJEČANJ - 86,4 km
VELJAČA - 60,5 km
OŽUJAK - 189,6 km
TRAVANJ - 221,5 km
SVIBANJ - 288,3 km
LIPANJ - 241,4 km
SRPANJ - 196,7 km
KOLOVOZ - 350,9 km
RUJAN - 298,1 km
LISTOPAD - 137,9 km
STUDENI - 308,8 km
PROSINAC - 362,8 km

1.-6. mjesec: 1087,7km (181,3km/mj)
7.-12. mjesec: 1655,2km (275,9km/mj)
2009. godina: 2742,9km (228,6km/mj)

Početak godine je bio u znaku pokušavanja trčanja nakon višemjesečne povrede pa zatim krajem siječnja operacije ramena.
Zato mislim da se kao neki koristan i referentan podatak za usporedbu može koristiti statistika drugog "polugodišta".
Statistički osvrt i novogodišnje postove završavam sa nadama i prognozama za trkačku Novu 2010. godinu.
- nadam se da sam odslužio dug teškim povredama (jedna ali vrijedna)
- nadam se da budem se i dalje dovoljno dobro odupirao trkačkim virusima i maratonskim groznicama kak to strucno naziva Janko, tj. pametno raspoređivao utrke i poneku istrčao onak čisto radi opuštanja
- nadam se dobroj zabavi i provodu na utrkama (mislim ono...navijačice u toplesu uz ceste,hektolitri graha i pive nakon utrka, masaža mladih maserki (a ne neki Compex-i i sl.) za ispaćene trkače
- nadam se polumaratonu ispod 1:25
- nadam se maratonu ispod 3:05

Vjerujem da se uz puno uloženog truda (i pameti) gotovo sve ovo može ostvariti :-)

Skijanje

2010-01-08T16:16:00.006+01:00

Kako je preostao još samo jedan dan boravka u planini danas smo malo slikali i snimali pa evo koga zanima. Inače smo u malom mjestu Alpbach blizu njemačke granice gdje smo "pobjegli" od gužve zbog HR skijaša, ali smo naletjeli na gužvu zbog njemačkih skijaša. Srećom nakon praznika u srijedu i oni su se poprilično razrijedili pa je jučer i danas bio pravi užitak na stazi. Napravio sam do sada i dva trkačka treninga od nekih 47-48 minuta u kojima je prvi dio 25 min konstantan uspon od nekih 5%, a drugi dio je povratak istim putem (naravno nizbrdica).

Novogodišnja trilogija (trening,statistika i skijanje) - 1.dio

2010-01-07T08:55:00.003+01:00

Ako bih htio lagati onda bi trebal napisati da od puno posla i treninga nisam stigao ništ napisati o blagdansko-sportskim i "putopisnim" doživljajima u proteklih 10 dana.
A prava istina je da sam se zalijenio i nist mi se ne da.
Na srecu nekak sam se uspio natjerati na treninge pa sam s te strane još uvijek u sedlu.
S obzirom da sam od 03.01. planirao ići (i ispunio plan) na skijanje trebalo je s 02.01.2010. završiti jedan mikro-makro ciklus (cirkus) priprema. Budući da sam zbog onih opasnosti od povrede izbjegao 3. kolo Ivančice i sve "jače" treninge preostalo mi je kak sam i najavio da samo lagano "drndam" i okrećem kilometre u 8 uzastopnih dana i obaram nove rekorde :-) a oni sada iznose.
6 dana treninga - 101,7 km
7 dana treninga – 116 km
8 dana treninga – 125,6 km
Posljednjeg dana (02.01.) napravil sam i dužinu 33,5km i na taj način u potpunosti ispunio sve planirano u ovoj fazi treninga. A najvažnije je da nije bilo nekih većih zdravstvenih poteškoća tak da je bilo samo pitanje motivacije i volje za treningom. A ako bolje razmislim...čini mi se da nisam preskočil ni jedan trening tak da moram sam sebe javno pohvaliti :-)
Prije kojekakvih (za većinu možda nebitnih) statističkih podataka još da napomenem da je vidljiv (i logičan) napredak u trkačkim performansama (kak to lijepo zvuči) mog duha i tijela.
Npr. u pripremama za ZG maraton mi je granica između lagodnog i "malo jačeg" trčanja na dužinama bila oko 5:20/km. Odnosno na toj brzini sam trčao s osjećajem da se uopće ne umaram i da bih tako mogao da sutra. Već na brzini 5:15/km sam nakon nekog vremena osjećao da dišem i da imam noge :-)
Sada se sve to pomaklo za nekih 10 sekundi tako da tu čarobnu granicu imam na otprilike 5:10/km.
To je samo subjektivna procjena ali i objektivan pokazatelj (puls) pokazuje da je tako.
Naime ponekad uzmem i puls traku na trening baš zbog bilježenja takvih podataka i prije par mjeseci sam dužine radio brzinom 5:20-5:25/km pri ćemu je puls bio 135-140, a sada idem brže za 10-ak sekundi/km a puls je 133-137.
I posljednji pozitivan pokazatelj (preporuka najoznatijeg pisca-maratonca S-OK-a :-) ) ... noge su mi uvijek na zadnjim kilometrima relativno lagane i imam osjećaj da bih mogao još nekoliko km bez problema. A na prošlim (prvim) maratonskim pripremama sam gotovo uvijek onih 2-3 km koje sam produžio u odnosu na prošli puta osjećao veliku težinu u nogama i s puno većim naporom jedva dočekivao prolazak preko ciljne crte.

Zaključak: zaslužil sam malo odmora :-)

Kišnih 15 km

2009-12-27T14:20:00.005+01:00

S obzirom da imam obiteljskih obaveza tokom dana morao sam "poštivati" i uskladiti start treninga sa startom utrke na Ivančicu (8:00 h) bez obzira kaj je padala kiša.
Ali dobro sam se oklopio sa protukišnom opremom i krenuo po planu.
Krenuo sam malo lakše zbog zagrijavanja i bilo je sve OK, na drugom mostu (3350m) se okrećem natrag i spuštam dolje s nasipa na travu. I nakon kratkog vremena počinjem osjećati laganu bol. Ali dobro...šta je tu je ... barem sam uspio 3,5km proći bez problema. I tako sve do povratka na početni položaj, malo zateže, malo boli ali da se trčati bez problema. Na početnom mostu ponovo se okrećem i vraćam natrag gore na makadam i nakon kratkog vremena bol se smanjuje. Ej...kaj pa sad to znači ????
Trčim dalje i boli tek sitnicu, gotovo ništa, i vrtim film unatrag prisjećajući se prošlih treninga.
pon - dužina 30km po snijegu
sri - 18km lagano - POD KRAJ POČELO LAGANO ZATEZANJE
čet - fartlek po makadamu - NIJE BOLJELO SKORO NIŠTA
sub - 10km u tempu 4:30-5:00/km po donjem dijelu nasipa (mekana zemlja i trava) - ZATEZANJE I LAGANA BOL CIJELO VRIJEME

Jedino što se može zaključiti je da se problem javlja samo na mekanom (trenutno je jako mekani) terenu. Pretpostavljam da sam trčanjem dužine po snijegu "iziritirao" mišiće i tetive koji nisu bili navikli na takvu podlogu i dobili su laganu upalu i do daljnjeg su "alergični" na trčanje po mekanoj podlozi. S obzirom da je lijeva potkoljenica ranjivija logično je (valjda) da se na njoj problem jače izrazio.
Naravno da sam do kraja treninga trčao samo gore na nasipu po makadamu,nije bilo nekih većih problema, čak sam negdje između 10. i 13.km tempo ubrzao na ispod 5:00/km, a brojčanik se na kraju zaustavio na 15,3km za 1:21:45.
Sve te nove činjenice neće ništa promijeniti u planu rada do kraja narednog tjedna jer želim rizik svesti na minimum.

Nestao snijeg...došla povreda

2009-12-26T18:12:00.007+01:00

Nikaj strašno (bar se čini) ali povijest me uči da treba biti oprezan.
Izgleda da je onih 30+ km po snijegu u ponedjeljak ipak ostavilo posljedice.
Naime dan poslije imao sam tvrde i "upaljene" listove na obje noge a još koji dan poslije...desna noga sve 5, a lijeva (problematična) potkoljenica... još malo boli list, zatezanje ispod mišića (vjerojatno hvatište tetiva), ponovo su se probudili "ožiljci" od stare povrede: zatezanje tetiva, škripanje pod kožom na tom mjestu :-(
Ne nije ovo ispovjest Jeremije iz Alan Forda nego moje zdravstveno stanje.
No bez obzira na sve nisam propustio ni jedan trening, tj. odradio sam po planu treninge u četvrtak (na +16st u kratkim hlačicama !!) i danas. I to su bili malo brži treninzi.
Međutim definitivno sam promijenio plan rada do naredne subote kad je zadnji trening prije odlaska u planine na skijanje.
a) propuštam sutrašnju trku na Ivančicu iz vremensko-zdravstveno-preventivnih razloga
- prognoza je da će ujutro padati kiša i snijeg
- uz kvadricepse listovi su najopterećeniji u pri trčanju uzbrdo tak da je preveliki zdravstveni rizik
b) najvjerojatnije propuštam i ponoćnu novogodišnju trku (90%) ili ću je trčati čisto rekreativno (5%)
c) do slijedeće subote "drndam" svakodnevno samo na brzinama 5:00-5:30/km po sistemu manje (10-12km) - više (17-20)km
d) ako uspijem "ozdraviti" do subote onda taj dan dužinam 31-33km, popijem pivo i nazdravim: "MOJE PRVE BAZNE PRIPREME SU USPJEŠNO ZAVRŠENE" :-)

Nadam se da bu tak !

S obzirom da sam do danas gajio nadu da se će se stanje popraviti pauziranjem na Božićne dane, nisam do sada uzimao nikakve droge i premaze. Ali kako se stanje popravlja tek neznatno počeo sam s "drogiranjem" Voltarenom, mazanjem i masiranjem povrijeđenog područja kako bi se oporavak malo ubrzao.
A moguće je da se oporavak i usporio unošenjem velikih količina hrane koja je prošla kroz moj želudac ovih dana :-(
Ali i tome je došel kraj !!
Tj. imam još samo 10-ak kolača za pojesti i onda bu kraj ! :-)

Svim čitačima i komentatorima želim Sretan Božić i Novu godinu u bilo kom smislu !

Snježna dužina

2009-12-21T19:08:00.003+01:00

Prošli tjedan ponovo su padali rekordi :-)

1. u subotu ujutro temperatura u Varaždinu je bila najniža koju ja pamtim. Dosadašnji rekord je bio -20 st tamo negdje 1986/87. godine i sjećam se da sam išao u srednju školu u jutarnjoj smjeni tog dana. Ali ove nedjelje u 8 ujutro bila je temperatura -21 st. samo što ja više ne idem u srednju školu. Kaj mogu kad sam tak napredan i uspio sam u tih 25 godina završiti srednju školu :-)

2. zbog naglog velikog zahlađenja i velike količine snijega koja je pala u subotu ovaj sam tjedan oborio vlastiti rekord u tjednoj kilometraži.

Znam.. glupo zvuči ali tak je ! Naime do subote sam odrađivao manje više sve po planu a onda je u nedjelju trebala biti dužina od 30-ak kilometara. Ali pošto je ujutro bilo -21 bilo je za očekivati da temperatura neće porasti bar do -5 pa da idem na tih 30km. I bilo je tako pa sam se odlučil da odradim nekih 10-ak kilometara laganom brzinom (na temp. -13 st). Samim tim morao sam dužinu prebaciti za danas kad je bilo najavljeno zatopljenje.A po planu je danas trebao biti odmor za kraj 7-dnevnog ciklusa. Današnja temperatura je bila povoljna za trčanje i preostalo je samo da nađem teren na kojem bum odvrtil tih 30 km. Ujutro sam išao pogledati kak je stanje na kanalu i bio sam ugodno iznenađen jer su s nekom malom ralicom očistili neke puteve tako da sam imao "krug" od 2450m povoljan za trčanje. Međutim bilo je to daleko od idealnog za trčanje jer je podloga bila ugaženi snijeg tako da je bilo prilično naporno odskakivati od podloge. No uspio sam odvrtiti 30,5 km za 2:42h i na kraju sam imao osjećaj da bih mogao još par kilometara tako.
Općenito mislim da sam poprilično napredovao u odnosu na "prošlu sezonu". Npr. dužine radim (za sada) bez ikakve težine u nogama u zadnjim kilometrima iako je brzina kojom trčim 10-15sec/km brža nego prije. Odnosno prije sam neku optimalnu brzinu za dužine imao 5:20-5:25/km dok sada s tom lakoćom (ili težinom) idem na 5:10-5:15/km. Valjda je to i za očekivati jer s obzirom da sam tek počeo s trčanjem logično je da još uvijek napredujem u tom segmentu čisto zbog kumulativa treninga.
Nadrobio sam svega i svačega ali nisam još "objavio" iznos novog tjednog rekorda.
Sveukupno sam u 7 dana uzastopnog trčanja napravio 106 kilometara a do sada mi je najviše bilo 104km isto tako u 7 dana uzastopnog trčanja.
S obzirom da je pred nama redom Božić, 3.kolo Ivančice, novogodišnja utrka, Nova godina, 7 dana skijanja ....treba biti mađioničar da se sve to nekako uklopi u pripremno razdoblje. A plan je i da do skijanja napravim još jednu dužinu od 32-33km.
Ak netko ima ideju kak sve to napraviti slobodno je može predložiti :-)

Bila je bila...bijela idila

2009-12-13T18:10:00.005+01:00

Danas je na rasporedu bilo drugo kolo zimske lige Ivančica. U međuvremenu sam vrijedno trenirao a jedini problem mi se pojavio jučer (ponovo bol u križima) tako da sam preskočio jučerašnji trening da se ne bi nekaj iskompliciralo za današnju utrku.
S obzirom da je posljednjih dana malo zahladilo i u nizini padala kiša i par pahulja snijega bilo je za očekivati da će na stazi vladati zimski uvjeti. Očekivao sam da će se snijeg pojaviti negdje na pola staze ali već se na prilazu Ivancu moglo vidjeti da snijega ima i u podnožju tako da će biti prava zimska utrka. Srećom nije bilo tako hladno kao što se najavljivalo (bilo je oko -1 na startu) pa se ponovo okupio lijepi broj ljubitelja uspona. Nisam još vidio službene rezultate ali moja procjena je da nas je bilo između 60 i 70. Bumo vidli sutra koliko sam bio precizan u procjeni.
Kao što sam i najavio odlučio sam danas testirati svoje trenutne sposobnosti i krenuo sam malo brže tako da sam na pola staze bio točno 90 sekundi brži nego na 1. kolu.
Otprilike sam tako i planirao. Uglavnom sam slijedio grupu trkača koja je prošli puta bila brža od mene za 2-3. minute i tako sve do 7. kilometra kada počinje dugačka lagana nizbrdica. Tu sam dodatno pojačao dok izgleda nitko od njih nije htio ili mogao pa sam na završna 2 km uzbrdice stigao sam i tako sve do cilja.
Utrku sam završio za 1. minutu brže (1:00:24) nego prošli puta što znači da se od pola do cilja istopilo 30 sekundi što je i razumljivo. Naime kako smo se približavali cilju bilo je sve više snijega, pred sam vrh i neugaženog tako da je bilo teško trčati pa sam najstrmije dijelove djelomično i prehodao jer sam primijetio da se bržim hodanjem ništa ne gubi u odnosu na sitno trčkaranje.
A tih 30 sekundi se zapravo izgubilo na dugačkoj nizbrdici na kojoj smo prošli puta svi (koji su mogli) jurili a danas smo svi "vozili" pod ručnom zbog snijega i skrivenog leda ispod snijega.
Povratak je također zbog snijega bio cestom tako da se danas sveukupno nakupilo 20km trčanja.
Osim lijepe utrke danas je i ambijent bio idilični. Možda nekom ne paše ali ja volim kad je hladno a sve okolo bijelo i smrznuto. I još snijeg škripi pod nogava... prava idila !!!
Podsjeća me da uskoro umjesto patika na noge stavljam pancerice i hojlarijahoooojjjj ... :-)
Za slijedeće dane prognoza je jako nepovoljna za trčanje, debeli minusi i nešto snijega tak da ko zna kak se budem snalazil ali valjda budem nekak uspijeval okretati brojke na brojaču kilometara...

ps. evo rezultata .... http://85.10.48.253/Sonda/Projects/Marathon/Images/2_kolo_13zimska_brdska_liga.pdf

Vidljivo je da sam promašio u procijeni jer nas je bez obzira na loše vrijeme bilo čak 81 !!!

Novi rekordi na Ivančici

2009-11-30T15:09:00.010+01:00

Prije utrke bio sam gotovo siguran da ću postaviti svoj rekord na ovoj utrci. Naime s obzirom da je to moj prvi nastup na toj utrki trebalo je samo dojti do cilja i... to je to !!!
U tome sam naravno uspio no pala su dva rekorda (vjerojatno još neki za koji ne znam) od kojih je jedan pomalo očekivani a drugi baš i ne ali je zato fascinantan.
S obzirom da je u odličnoj formi očekivano je bilo da moj brat nastavi s nizom obaranja vlastitih rekorda pa nije preveliko iznenađenje da je uspio na cilj stići tek za nešto više od jednog sata i popraviti svoj prošlosezonski rekord za više od 6 minuta.
Evo sad sam se sjetio i još jednog friškog rekordera koji me ugodno iznenadio kad je stigao na cilj brzo iza mene. To je moj (naš) klupski kolega Žec Barabaš koji je na cilj stigao u vremenu ....(idem pogledati i potražiti stare rezultate)... - 1:02:50 a do sada mu je najbolji rezultat bio 1:06:05 !
Svaka čast ... trče dečki ko da im je 20 :-)

No onaj drugi (u međuvremenu postao treći) rekord je zapravo pravi i gotovo nevjerojatan:
NA 1. KOLU 13. ZIMSKE BRDSKE LIGE IVANČICA 2009/2010 NA CILJ JE DOŠLO 87 TRKAČA !!

Možda je još neko strtao a nije došao na cilj ali da će se toliko trkača pojaviti nitko nije mogao ni slutiti. To je brojka kojoj bi se radovali organizatori velikog broja polumaratona i planinskih utrka u Hrvatskoj. Istina je da je broj trkača rastao iz godine u godinu ali npr. prošle godine je na prvom kolu iste lige bilo 55 trkača a na bilo kojem od 7. kola je bilo sveukupno 97 učesnika.
Vjerojatno je i relativno povoljno vrijeme dalo svoj doprinos ovakvom odazivu, ali mislim da je taj broj ipak dokaz da se lavina rekreativnog trčanja počela kotrljati.
Pogledom na ciljnu listu (uostalom nije neka tajna pa si poglejte na http://85.10.48.253/Sonda/Projects/Marathon/Images/1_kolo_13zimska_brdska_liga.pdf ) može se uočiti da su došli trkači čak i iz Jaske,Krapine a ne samo iz VŽ i ČK županije.
Kad ove podatke usporedimo sa sličnim utrkama u HR koje se paralelno održavaju (Lagvić,Japetić...) može se zaključiti da je masovnost rekreativnog trčanja u sjeverozapadnoj HR daleko ispred ostalih dijelova države. Pri tome nikako ne želim omalovažiti bilo koju od spomenutih utrka ili trud ljudi koji su uključeni u organizaciju istih, no broj učesnika s obzirom na broj stanovnika uvjerljivo je na "našoj" strani. Njima za utjehu ostaje činjenica da je kvaliteta na njihovoj strani.
A i marketinški su njihove utrke bolje popraćene tako da na njima sudjeluju i poznate zvijezde poput Lex Luthora ili Supermana :-) Svaka čast ... :-)
Potvrda više razine trkačke kulture u ovom dijelu države je i naša varaždinska Cross liga Drava (3.-11.mjesec) na kojoj također svakog četvrtka sudjeluje 80-90 trkača.
Nadam se da svi ovi gore izneseni podaci i slavne ličnosti koje sudjeluju ;-) nose naznaku da se slijedeće sezone u Hrvatskoj može očekivati porast broja trkača na svim utrkama barem za 30% !!!

E da... i ja sam jučer bežal na utrki. S obzirom da sam u nekoj srednjoj fazi baznih priprema nisam baš prejak na nogama, ali glupo mi je bilo ići a da trčim baš lagano.
Zato sam napravio plan da se kontoliram uz pulsmetar tako da do pola (5km) idem ispod anaerobnog praga, zatim slijedeća 2 možda i preko, pa onda nizbrdicu i ravninu od 7. do 8. kilometra jurim ko "po ravnom" pa bumo vidli kaj preostane za zadnja 2 kilometra uzbrdice. I bilo je tak da sam se potrudio i ta zadnja 2 kilometra i u cilj ušao u vremenu 1:01.20.
Malo me veseli to kaj sam utrku odradil po planu ali već pomalo sam sebi idem na živce s tim kalkulacijama i proračunima prije utrke. Kad se osvrnem na prošlu sezonu ispada da sam samo jednu utrku i to na cross ligi 5600m istrčao tak da sam se umalo srušio na ulasku u cilj. Naravno oborio sam osobni rekord.
Sve ostalo je neko kalkuliranje, čuvanje, strah da ne puknem i slično.
Zato već sad najavljujem (mislim sam sebi !!!) da ako bude sve u redu na slijedećem kolu Ivančice idem na punom gasu pa kak bude.
Eh da... i brdsku utrku Ivančica 2009. ove godine sam išao stvarno na maximumu. To je inače utrka koja se "vozi" istim putem ko ova zimska liga samo što je start još točno 3 km niže u samom centru Ivanca. I tada (u 6. mjesecu) sam išao ovu dionicu koja se trči na ligi za točno 57 minuta s tim da sam u nogama već imao 3 km uspona od Ivanca do Prigorca. Znači ili sam daleko od ondašnje forme ili stvarno previše kalkuliram !!!!
Bumo vidli...

Majice,majice... jeftine majice...jeftino dam samo ...

2009-11-28T21:37:00.002+01:00

Posljednjih dana u modi maratonaca blogera su trkače i slične sportske majice. Jedino što mogu prokomentirati je da i u ovom slučaju kao i obično u ovom nepravednom svijetu vlada velika "nepravda". Dok neko ima i previše i u njima se doslovno guši netko drugi i ono malo što ima mora vratiti nekome kome je još potrebnija nego njemu :-)
Nadam se da će se taj skromni maratonac uspijeti nekako opremiti kako bi mogao normalno trenirati :-)
Ja sam se srećom dobro opremio tak da morem trenirati "kak bog zapoveda".
Sutra idem i malo na Ivan(š)čicu i to ne planinariti nego ..... trčati.
Jeeeeeee.....
I to ne samo ja nek i još puno drugih trkača željnih nedjeljnog ranojutarnjeg trkačkog uzbuđenja. Naime počinje zimska brdska liga Ivančica koja se održava od sutra pa svake druge nedjelje do kraja 2. mjeseca slijedeće godine.
A start je "rano" ujutro u 8 sati !!
Valjda tako rani start ima neke svoje čari ali ja ih još nisam spoznao jer sutra po prvi put startam na toj utrci :-)
Vjerojatno je posebno zanimljivo kad padne pola metra snijega i temperatura bude -10 ali mislim da se utrka ne odgađa ni u takvim uvjetima.
A sad spat i dizanje vjutro u pol sedam vur ;-)

Odlična kupnja i vrlo dobar polumaraton

2009-11-15T17:53:00.005+01:00

Pošto sam počeo s prvim baznim pripremama u svojoj trkačkoj povijesti morao sam nabaviti i prikladnu odjeću za zimske uvjete. Imao sam već spremnu narudžbu za internet kupnju ali sam slučajno saznao za veliku akciju trkačke opreme u Nike tvorničkom dućanu u Roses Outletu u Sv. Križu. Išao i kupio svašta po nevjerojatnim cijenama:
NIKE PEGASUS 25 patike 279 Kn (normalna cijena 850 Kn)
Majice dry fit s kratkim rukavima 39 Kn (229 Kn)
Majice dry fit s dugim rukavima 133 Kn (450)
Jakna za trčanje 360 Kn (850 Kn)
Tajice duge 129 Kn (350)
... i još par sitnica za civilnu upotrebu.
Sveukupno super povoljna kupnja :-)
Na žalost ponovo je zatoplilo pa nisam imao priliku isprobati kupljenu robu :-)

I tako pod adrenalinskim naletom zbog povoljne kupnje došao mi je i današnji Starek polumaraton. S obzirom da sam imao 16 dana potpune pauze (ali potpune !!!) nisam znao što mogu očekivati i kako trčati, pogotovo što sam već počeo s baznim pripremama (mojim prvim u povijesti) pa je i tu okolnost nekako trebalo ukalupiti u utrku.Jedina "znanstvena" činjenica koju sam znao je iz knjige J.Gallowaya da se sa netreniranjem dva tjedna gubi oko 35% trkačkog kapaciteta.
Prvotna zamisao je bila da to odradim kao trening dužine s malo jačim tempom 4:45-5:00/km, ali konzultacije s iskusnijim trkačima donijele su prvu promijenu plana - 4:30/km.
Ali kako se utrka približavala i kroz treninga koje sam odrađivao sve lakše u odnosu na "tromi" početak počeo mi se i rezultat 1:30 činiti mogućim.
Na to sam nadovezao činjenicu da mi je drugi najbolji rezultat 1:27 (VŽ 2008) a treći 1:33 (Radenci 2009) pa bi s nekim rezultatom oko 1:30 prepolovio ili barem smanjio taj raspon. Pred utrku su moji suputnici iz auta (brat i P. Vlahek) također odlučili ganjati taj rezultat i tako je definitivno pala odluka da idem tempom 4:15-4:20/km pa što bude.
I bi tako.... prvi, drugi, treći, 4.,5.,6.,7.,8.,9.....dvadeseti kilometar.
Uspio sam praktično od početka do kraja držati konstantan tempo iako mi se u početku činilo da će to biti teško. Ali nekako je išlo iz km u km no osjećao sam da nemam snage da pojačam. Posljednji kilometar sam nešto malo pojačao i na kraju došao u cilj sa 1:30:13 (moje neslužbeno vrijeme, službeno još nisam našao).
U cilj sam ušao umoran ali daleko od neke velike isprcpljenosti ali svejedno mislim da sam izvukao 99% od maksimuma. Iako tko zna šta bi bilo da sam malo pojačao u drugom dijelu, možda 1:29 a možda i 1:33 :-)
Vjerojatno ovo drugo jer sam već od 7. kilometra bio na pulsu 175 što je poprilično puno s obzirom na isti na sličnim brzinama od prije 2 mjeseca.
Prolazi na svaka 2 km:
0-2 8:27
2-4 8:35
4-6 8:41
6-8 8:34
8-10 8:33
10-12 8:36
12-14 8:35
14-16 8:30
16-18 8:32
18-20 8:37
-21,1 4:31

Najkraće rečeno... VRLO ZADOVOLJAN.

Slijedi malo odmora i u najvjerojatnije već u utorak u nove radne pobijede jer:
U RADU JE SPAS !!
TKO RADI NE BOJI SE GLADI !!
TKO TRČI BRŽI JE OD SVINJSKE GRIPE !! :-)

Grah s kobasicama u Nevijorku

2009-11-04T21:15:00.008+01:00

Vrijeme je konačno postalo loše (daaaa baš tak mislim jer mi je dosta bilo toplog vremena) ali posljednjih dana je i preloše tak da sam jučer po prvi put moral trening napraviti na traki u svom "sportskom centru" na tavanu. Cijelu ovu godinu uspio sam sve treninge napraviti vani jer sam uvijek pratil prognozu i prilagođavao "izlaske" prema vremenskoj situaciji i prognozi. Naravno da to ne bi bilo moguće da nisam poslovno neovisan, tj. mogu si organizirati dan kako meni odgovoara ;-)
I danas je bilo poprilično kišno i uspio sam pronaći jednu kišnu rupu i otrčati 13km po Dravskom kanalu. Nakon gotovo mjesec dana trčao sam na najpoznatijoj varaždinskoj trening stazi i ostao zatečen koliko se stanje promijenilo. A najveća je promjena bila to što nije osim mene nitko trčao :-(
Nekako "slutim" da bi razlog moglo biti to kaj sam trčal radnim danom malo poslije podneva i još je k tome bilo i prilično hladno :-)
Inače kad sam krenuo s treninzima prošli tjedan imao sam osjećaj da nastavljam od 43. kilometra zagrebačkog maratona. Noge su bile teške i imal sam zatezanje u ložama kaj da sam dva tjedna bil u teretani a ne na odmoru. Ali kak sam prolazil kroz kilometre tak se stanje polako normaliziralo i sad je sve kak treba biti.
U nedjelju sam i ja gledal Nevijork maraton i baš je bilo dobro. Čak sam i trening prilagodil tak da između ostalog (obiteljske obaveze) uspijem pogledati prijenos na internetu. Nisam baš neki poznavaoc svih tih zvijezda koje tam trče pa nebrem baš prokomentirati događanja s pozicije stručnog komentatora a pošto nije bilo nijednog našeg trkača među najboljima ni s pozicije trkačkog navijača iz "Karlovačko kornera". Ali nekak mi se čini da je taj maraton u sportskom smislu utrka za nekih 1-2% prijavljenih dok ostali tam idu i trče zbog turističko-avanturističke sportske atrakcije.
I baš se pitam da li su svi dobili grah s kobasicama kak se može dobiti kod nas npr. u Vrbovcu ili Dugom Selu ??
Daj zamisli da je startnina na nekom našem (polu)maratonu 500-1000Kn ko na tim najvećim maratonima kaj bi sve za to dobili :-) Maserke Ukrajinke bi bile samo uvod pred utrku, a poslije bi se svi gutili u špagetima,grahu,kobasicama,pivama itd.
A na kraju bi organizator najbolje u kategoriji doma s taxijem pošiljal :-)
Problem bi jedino mogel biti s najboljima ako imaju pravo na taxi i u ukupnom poretku i u kategoriji. Kaj onda napraviti, koji taxi uzeti....
E vidiš... zato se isplati trenirati... da jednog dana moreš birati s kojim taxijem da ideš doma s utrke...
I onda sam se zbudil.... :-)

Sezona 2010 je počela

2009-10-27T22:09:00.002+01:00

Danas sam, 16 dana nakon ZG maratona prvi puta potrčao :-)
Stvarno sam se ovih nešto više od 2 tjedna dobro odmorio, bilo mi je tak dobro da mi uopće nije falilo trčanje.
U tom razdoblju išao sam samo jednom na plivanje i jednom sam 35 minuta tjerao polako sobni bicikl. Međutim ipak nije bilo sve tak divno...
Naime isto kak i za vrijeme kratkog ljetnog odmora ponovo su me "uhvatila" leđa samo što sam ovaj puta to na vrijeme primjetio i znao što treba činiti. Nakon jednog dana potpunog mirovanja već je bilo puno bolje tak da nije ispalo jako alarmantno.
Nakon tog "događaja" konačno sam odlučio kupiti pravu ergonomsku stolicu jer svi moji problemi s donjim dijelom leđa potiču od min. desetak sati dnevno sjedenja pred računalom. I to naravno na "stolici na akciji iz Lesnine" i u nepravilnom položaju.
A kad sam prvi puta sjeo u tu novu ergonomsku stolicu (a skupaaaaaaa) odmah sam shvatio kako sam bio glup svih ovih godina i da sam si "ranio" kralježnicu zbog "uštede" od par tisuća kuna.
I tak sam eliminirao jedan od uzroka bolovanja koje mi ugrožava trčanje. Ono drugo (stara povreda) se ponovo pojavilo u vidu laganog zatezanja u ovo vrijeme odmaranja, a sve nakon što je mjesec dana sve bilo idealno.
Ali kad vidim,čitam i čujem kakve sve drugi trkači imaju probleme onda ne smijem cendrati.
Uostalom nije ozbiljno trčanje baš tak lako pa da bude bez povrede.
Ma da ne cendram više... sve je dobro, spreman sam za nove akcije, natočio sam gorivo i danas upalio motore.
Do kraja ove godine trčim samo lagano aerobno i nadam se do nove godine doći na razinu od 100-110 km tjedno u tjednima kad ne "odmaram" što bi bila dobra podloga za nastavak i uvođenje jačeg intenziteta početkom 2010. godine.
Od utrka ću vjerojatno 15.11. ići na Starek polumaraton s tim da ne znam kak budem trčal. Možda samo kao dužinu a možda i na maksimumu (a kaj i koliko je to ??) a možda i kao neki mix.
Po svemu sudeći glavni događaj u prvom dijelu 2010. godine će biti maraton u Trevisu 14.03.2010. i vjerojatno će pripreme biti usmjerene prema tom datumu.
Ali još je to daleko, najvažnije je da i dalje uspijem trčati bez neke veće povrede a utrka ima koliko hoću. Ako ne uspijem zaspati u Trevisu idem na polumaraton pa za 2 tjedna nekam drugam na maraton :-)
Pa onda opet i valjda budem jedanput uspio zaspati pred maraton u 2010. godini :-)

Jen tjedan posle ...

2009-10-18T11:57:00.002+02:00

Prešel je jedan tjedan od vatrenog krštenja i dojmovi su se slegli...ali ništa se nije promijenilo u ocjeni i procjeni maratona i sezone.
Inače se striktno držim odluke da sam na godišnjem kaj se tiče trčanja iako se zapravo sam sa sobom borim za i protiv te odluke.
Posljedice za noge nakon maratona su bile neočekivano povoljne, naime u ponedjeljak i utorak imao sam samo lagane bolove u kvadricepsima koji su bili barem 70% manji nego nakon VŽ polumaratona. Zato me već u srijedu počela obuzimati "luda" zamisao da pripreme za slijedeću sezonu počnem laganim polumaratonom u Ljubljani slijedeće nedjelje, ali nekako sam ipak u svim tim razmišljanjima uspio aktivirati razum i odoljeti napadima ludih zamisli :-)
Nadam se da ću ostati tako nepokolebljiv i dosljedan i slijedeći tjedan i tako napraviti tih 14 dana potpune pauze u koje ću ubaciti 2-3 plivanja (jedno obavljeno) i dvije lagane vožnje na sobnom biciklu od po 30-ak minuta tak da ne propadnem baš potpuno.
Nakon ta 2 tjedna slijedi desetak dana uvoda u novu sezonu i onda konačno prave zimske pripreme koje još nisam nikada imao a koje mi definitivno najviše nedostaju. Baš se veselim tim dugim laganim trčanjima...
Kak sam i napisal gore na kraju sam i više nego zadovoljan sa kratkom sezonom u kojoj sam pokušao napraviti neki optimum između kratkog vremena za pripreme, straha od povratka povrede čije sam posljedice osjećao sve do pred mjesec dana i želja koje su bile (pre)velike, ali ipak ne toliko nerealne. Kako je vrijeme odmicalo sve više sam shvaćao da je bitno da održim kontinuitet treninga bez ozljede a najveći neprijatelj tom planu su bile utrke tako da sam ih reducirao na najmanju mjeru.
Jedna od novosti koju planiram uvesti u trening je da ću više treninga raditi u društvu za razliku od sada kad sam uglavnom sve išao sam. Naime u klubu ima još zainteresiranih za zajedničke zimske treninge pa se nadam da ćemo nekak uskladiti vrijeme i obaveze da uspijemo barem 2 puta tjedno neka duža trčanja raditi zajedno.
Za završetak ove sezone ostaje mi samo praćenje i virtualno navijanje za nekoliko trkača prijatelja koji slijedeću nedjelju trče maraton u Ljubljani. Nadam se da će uspijeti u nastojanju da konačno uspiju u onom što definitivno mogu samo nikak da im se poslože kockice.

ZG maraton

2009-10-11T22:07:00.010+02:00

Nadam se da ću s P.Vlahekom (autor fotografija) naknadno uspijeti dogovoriti autorizaciju autorskih prava sa jednom pivicom :-)

Evo kak je to bilo..
KAD TI JE PRVI MARATON onda dva dana prije ideš uređivati travnjak jer slijedi kiša pa da ju pretekneš.
A pošto ja imam problema s leđima sve poslove kad se treba sagnuti ja radim radije u čučnju. A moj travnjak oko kuće je oko 1800m2 pa je to bilo XXX čučnjeva.
I onda se u subotu ujutro probudiš i prilikom ustajanja iz kreveta shvatiš da imaš upalu kvadricepsa i zatezanje u preponama :-(
KAD TI JE PRVI MARATAON onda si za dan prije ostaviš milijun kompjuterskih i papirnatih poslova tak da izbjegneš razmišljati o maratonu. I sjediš za radnim stolom i kompjuterom do 11 navečer usput gledajući na TV utakmice i živcirajući se. Ali bitno da se ne razmišlja o maratonu :-)
Pa onda u 11:30 legneš u krevet misleći da buš zaspal ko beba... ali... ipak u mojoj svijesti i podsvjesti leži sutrašnji prvi maraton.
I prolaze minute, sati a san ni od kuda. Ja nervozan supruga jadna u suzama ne zna kako da mi pomogne. Pa se vraćam u drugu sobu pred TV misleći da će me to uspavati, pa hodam po kući i naričem i psujem, pa opet pred TV, pa tješim ženu (velika joj hvala jer je imala razumijevanja za moj prvi maraton !!) pa ona mene, i u 3:45 palim kompjuter da vidim sta kazu za trčanje maratona nakon neprospavane noći.
I iznenadim se jer su mnogi to doživjeli i kazu da nisu imali prevelikih problema.
U 4:15 ponovo liježem u krevet i valjda me to saznanje smirilo i konačno zaspim ali samo do 5:30.
I šta je tu je ... idemo.
Pokupim Žeca i Hanzu (koji je valjda u čast mog prvog maratona obrijal bradicu nakon više od 20 godina :-) ) i idemo.
Adrenalin me drži, kiša pada, svi mi preporučuju lagani maraton, ali pošto i Galloway u svojoj knjiži kaže da je najbolje rezultate postizao nakon loših prethodnih noći (to mi je brat rekao) odlučujem da krenem 4:30/km sve tamo do 30.km a onda ćemo vidjeti.
Tu sam napravio jedinu malo veću grešku koja me koštala par minuta na kraju. Jer u svim opisima istrčanog maratona nakon loših i neprospavanih noći niko nije rekao da je to izveo u svom prvom maratonu.
A trebao sam biti ipak malo oprezniji i krenuti još sporije i sigurno bih koju minutu bio na kraju brži. Ali moram si oprostiti jer to je bio ipak moj prvi maraton.
Tempo sam jako dobro držao ali već u samom startu nije bilo baš sve po redu. Puls je na tom tempu bio odmah na 160 a na onim tempo treninzima od 10km je rastao od 157-161 ali na brzini 4:15.
Imao sam saznanja da prvih par kilometara puls može biti povećan zbog adrenalina, uzbuđenja, itd. Međutim ja sam izvanredno točno držao tempo 4:30/km i puls se zabetonirao na 162-163 što je malo ispod anaerobnog praga. Ali nisam to smatrao problematičnim (a trebao sam, ali ipak je to moj prvi maraton) i sve do otprilike 26.km sve je bila pjesma, prolaz na polumaratonu malo ispod 1:35, puls 162-166, disanje lagano i bez problema. Međutim u tim trenucima počinjem osjećati noge i kilometri postaju sve sporiji. Ne dramatično ali u prosjeku svaki km za 4-5 sekundi. Brzo kalkuliram...prolaz na polumaratonu sam išao 9 minuta sporije nego na polumaratonu u Varaždinu a već par kilometara nakon poslije toga noge postaju jako teške što je u normalnim okolnostima sigurno nemoguće. Znači posljedice neprospavane noći prerano su došle na vidjelo :-(
Tada sam se sjetio Sašinih riječi (iskusni maratonac osjeti da kad treba smanjiti tempo- hvala Saša) i odlučim i ja biti iskusan maratonac :-)
U prijevodu..spašavaj Gorane glavu, tj. nemoj se boriti protiv sebe nego se pomiri sa sudbinom i na što bezbolnije privedi utrku kraju. Tamo negdje na 30.-32. kilometru još mi se činio rezultat od 3:15 dostižnim ali uskoro vidim da je i to nemoguća misija. Tempo i dalje pada, puls i dalje 163-165 a noge naravno sve teže. A disanje sukladno pulsu bez problema ali kaj mogu kad se trči na nogama a ne na nosu :-(
Par stotina metara prije prolaska kroz trg oko 6km prije kraja jedini puta me uhvatila mala kratka psihička kriza i čak mi je onak brzinom munje prostrujalo "a da odustanem ?".
Ali odmah sam sebi uzvraćam:"kaj to govoriš, pa završil buš taj maraton makar i hodajući tih zadnjih 6km !"
A tamo negdje od 33.km na dalje kroz misli mi je prolazilo upozorenje koje sam čuo od mnogih iskusnih maratonaca: "maraton do 35.km je jedna trka a poslije neka sasvim nova".
I tak sam onak ko u kriminalističkim filmovima očekival da iza nekog zavoja pred mene iskoči onaj famozni maratonski zid :-)
Noge su mi jako teške a pošto mi je prvi maraton ja ne znam je li to predvorje tog zida ili još uvjek normalna maratonska situacija. Prolaskom kroz trg shvaćam da ako istrčim bez stajanja čak i sa još dodatnim malim padom u tempu tih 5,5 km imam rezultat ispod 3:20 što mi je izgledao kao san u tom trenutku.
Prošao je i taj 35. pa i 36.km ali zida srećom još nema :-) Onda mi pada na pamet upozorenje našeg varaždinskog vremešnog veterana V.Pappa da pravi maraton počinje tamo iza 37.km pa se još uvijek bojim tog zida. Jer meni je sve teže i teže ali to je kontinuirano bez nekog naglog pogoršanja tak da sam siguran da se još ne sudaram s tim zidom. između 37. i 38. km tempo mi je pao već na 5:50 tu negdje me prelazi Mile Šikman i mislim si:" ajde da ga probam pratiti pa da malo dignem tempo". I čini mi se da je tako ali vraga - tempo je dodatno pao na 6:05/km i ne smijem više pasti ako želim završiti ispod 3:20. Na okretu iza 39.km vidim da mi se brat približio na nekih 100m i da trči puno lakše nego ja. Ta činjenica me strašno motivirala, ali ne zato da me ne sustigne jer sam znao da će me ubrzo prijeći. Nego sam se naprosto toliko razveselilo jer je bilo očito da će Mario u svom trećem maratonu (svi ove godine od kojih su prva dva bila prilično bolna) napraviti izvanredan rezultat. Naravno da je projurio kraj mene već nakon 500m i nastavio lagano i brzo. U tim trenucima postao sam siguran da ipak neću imati bliski susret sa maratonskim zidom i adrenalin zbog približavanja cilju je učinio svoje pa sam opet tempo spustio ispod 6:00 između 39. i 41.km.
A onda nakon 41.km odlučio sam dati i zadnji atom snage da i slučajno ne izmakne 3:20. Uspio sam proći proći tih 1200m za 6:07 (5:06/km) i završiti sa službeno objavljenim vremenom 3:18:51.
A kad sam prelaskom preko ciljnog tepiha čuo posljednje pi-pi imao sam osjećaj da sam svjetski prvak ! :-) Ulaskom u cilj naglo sam stao i počelo mi se vrtjeti ali brzo sam to doveo u red ležeći s podignutim nogama. Zanimljivo je da sam usprkos dramatičnom padu u drugom dijelu (1:35 - 1:44) prešao oko 7-8 trkača dok su mene prošla samo 3 trkača i 1. trkačica što je dokaz (ono što svi znamo) da velika većina trkača jako precijenjuje svoje mogućnosti na utrci.
Kaj reći poslije svega...kad nakon svega gore opisanog završiš svoj prvi maraton na 48. mjestu (među muškima) od 240 na startu možeš li i pomisliti na nezadovoljstvo :-)
Organizacja utrke po meni fantastična: nije bilo prevelikih ispada vozača (ja sam čuo samo 2 trubljenja), okrijepa odlična i raznovrsna, među poklonima za 150 Kn čak i trkače majice, trkača i trkačica u odnosu na lani barem za 20% više što je dokaz da trčanje u Hrvatskoj usprkos svađama na forumu utrke.net :-) ide velikim koracima naprijed.
I ponovo za kraj moram spomenuti svog brata koji je poboljšao svoj PB za 22,5 minuta, fenomenalnu M.Bezek (3:12:45) koju sam pratio više od pola trke, sjajnu ekipu iz TK Međimurje koja je donijela pravo osvježenje u trkačku zajednicu kako rezultatima tako druženjem na ekipnoj osnovi što npr. najviše fali nama iz TK Marathon95.
I pokazali da se i u relativno kratkom vremenu može drastično napredovati s rezultatima ukoliko se radi stručno,pravilno i kontinuirano.
A za kraj još jednom se zahvaljujem Saši A. na upozorenjima jer mislim da su baš njegova bila ta kap koja je prelila čašu da se na maraton, a pogotovo prvi, treba gledati na sasvim drugi način nego što sam do tada ja gledao i zamišljao.
I ono što je napisao u komentaru prethodnog posta: svi oni proračuni i race prediktori služe samo za one koji su pretrčali barem 10 svakih tih utrka. Mene su danas dobili trkači koje sam ja prije 3 tjedna na PM u Varaždinu dobio za 5-6 minuta. I čak da nisam imao dodatne poteškoće pred utrku mislim da ih ne bi mogao dobiti danas jer oni imaju bar nekoliko maratona iza sebe a meni je bio PRVI.
Ali koji se pamti ;-)

ANEGDOTA ZA KRAJ:
Išli smo Hanza, Žec i ja na utrku mojim autom i ja vozim čak i na povratku makar me Hanžek upozorava da mi mozak sigurno ne radi najbolje zbog iscrpljenosti. I dolazimo na naplatene kućice na Sv. Helenu.
Pošto ja već godinama imam ENC uređaj automatski idem na traku za ENC pa sam tako "išao" i sada. Dolazimo pred rampu i ja vadim daljski za moja garažna vrata i tiskam gumbić želeći da mi se rampa na autoputu otvori. Nakon što sam primijetio kaj radim naravno smijeh u autu. Ali priči nije kraj... uzimam ENC uređaj ali ni on ne podiže rampu i shvatim da sam ušao u traku koja je za cash a ne za ENC.
Tad predsjednik Hanza sa konzilijem zaključi da ja nisam baš sposoban za upravljanje autom i ja mu drage volje prepuštam "kormilo" do Varaždina :-)

Gotovo je gotovo....

2009-10-11T16:17:00.002+02:00

Zbog izvanrednih okolnosti moram reći da sam JAKO ZADOVOLJAN !!
Prvi maraton - 3:18:50 bez hodanja, bez zida, sa spavanjem od samo jedan sat (4:30-5:30) noć uoči maratona.
Prvi dio 1:35 i onda na 26. km slijedi usporavanje od 5 sec po svakom kilometru jer noge postaju sve teže.
Samo još moram spomenuti izvanrednu utrku mog brata koji je otrčao taktički fenomenalno i poboljšao svoj rekord za gotovo 20 minuta, pretekao me u finišu i bio na kraju brži od mene za više od minutu.
I nas dvojica smo bili najbrži maratonci iz Varaždinske županije na utrci :-)
Opširnije kad se naspavam i odmorim....

Kaj je tu je ....

2009-10-07T17:15:00.003+02:00

...ili kak bi rekao kolega maratonac pisac (možda čak i dramaturg :-) ).... "to ti je što ti je" :)
Dakle kaj se napravilo se napravilo... prvi maraton je pred vratima.
Posljednjih 7 dana dobio sam mnogo savjeta kako i na koji način trčati (i eventualno istrčati) maraton. Prijedlozi i rasponi vremena se kreću od 2:59:59 do 3:15, savjeti kao i obično u rasponu od velikog pozitiv splita do velikog negativ splita :)
No ipak, najmeritorniji su savjeti ljudi koji su pretrčali dosta maratona i to na način da su znali kako i na koji način trčati da bi nešto postigli. A savjeti i prijedlozi svih njih se uglavnom svode na to da savjetuju da bi najbolje bilo da tak prvi maraton završim sa što manje stresa i eventualnih "pucanja" kako bi mi ostao u lijepom sjećanju i bio dobra podloga za dalje.
I šta mi drugo preostaje nego ih poslušati jer glupo je upuštati se u nešto tvrdoglavo po svome a da ne znaš što te čeka.
Zato unaprijed zahvaljujem svima koji su bilo što savjetovali :-)
Vremenska prognoza za nedjelju je još uvjek "sumnjiva", kako sada stvari (tj. prognoze) stoje neće biti pretoplo ali zato postoji velika vjerojatnost kiše u kombinaciji s vjetrom što mi se nimalo ne sviđa.
Ali ko sam ja da se mene pita da li mi se nešto sviđa ? :-)
Kad (i ako) istrčim 10 maratona možda bu se i mene pitalo...
Za sada mogu jedino dodati malo statistike koliko sam se trudio i pripremao za taj prvi maraton.
Od početka priprema (sredina ožujka):
- sveukupno oko 1800km
- mjesečno najviše 351km (kolovoz)
- tjedno najviše 104km
- najveće dužine: 30, 28, 31,34,36
- utrke: 10,3 km - 40:02 (3:53/km) /// polumaraton 1:26:06 (4:05/km)

Prije polumaratona u Varaždinu sam dao neke prognoze i ocjene za eventualno ostvareno vrijeme jer sam već prije toga imao istrčanih 5 polumaratona (iskusan trkač :-))))) pa sam znao što me čeka i mogao sam nekako predvidjeti vrijeme.
Ali ovog puta ne mogu nešto slično jer mi je prvi maraton a gatanjem i tarotom se za sada još ne služim :)
Ali ipak onako mogu istaknuti samo okvirne želje:

ZADOVOLJAN: dolazak u cilj trčeći i bez nekih preživljenih velikih stresova ili pucanja
JAKO ZADOVOLJAN: sve isto kao gore u vremenu 3:12
PREZADOVOLJAN: ispod recimo... 3:08

Ali to sam napisao onak samo jer ako bude vrijeme loše ko zna kak to na kraju može ispasti.

Živi bili pa vidjeli....

Nebrem više....

2009-09-29T22:46:00.003+02:00

Posljednjih dana sam izgleda upao u psihičku krizu glede motivacije za trening. Na trening se ne upućujem više s onom voljom i užitkom kao do prije koji tjedan već to odrađujem ko svakodnevni radni zadatak.
Možda to i nije ni čudno jer će uskoro proći punih 7 mjeseci od datuma kad sam nakon povrede i operacije ramena krenuo od početka i za to vrijeme imao jako puno treninga a svega par ozbiljnih trka koje bi malo razbile tu monotoniju treninga i povećale motivaciju. No takve su bile okolnosti zbog straha zbog povratka ozljede i sukladno tome opreznog i vrlo postepenog napredovanja.
Takvom stanju uveliko pridonosi puno radnih obaveza i ovo neobično "bolesno" toplo vrijeme tako da jedva čekam da konačno zahladi pa da počnem živjeti normalno za ovo doba godine. Bojim se da se ovo blesavo vrijeme ne produži sve do ZG maratona jer u tom slučaju planovi moje borbe protiv štoperice i kilometarskih oznaka moraće doživjeti poprilične modifikacije.
A koji su to planovi ? Još ni sam ne znam jer ima nekoliko varijanti od kojih svakog dana sve više na težini gubi ideja da pokušam uloviti vrijeme 2:59:59. To zapravo i nije bio neki početni plan nego se kroz treninge, rezultate utrka i neke testove i procjene došlo do zaključka da bi eventualno možda u nekom slučaju to bilo moguće :-)
Evo gledam vremensku prognozu i vele da bude u petak konačno malo zahlađenje pa budem onda i ja malo živnul.
A do onda samo malo statistike:
Radil sam tempo trening 10km - 4:15/km i malo za analizu prikopčao traku i pulsmetar.
Ispalo je da sam trening odradio na prilično ujednačenoj brzini 4:14/km a puls je bio u rasponu 157 do 162.
S obzirom da sa 99% sigurnosti mogu računati da je moj trenutni AP oko 164-165 iz toga bi se moglo doći do nekih zaključaka.
Moj zaključak je da je akcija 2:59:59 preriskantna misija u ovom trenutku moje povijesti (trenutno slušam političare na TV-u pa moram i ja malo sr..i :-) ), tj. procijenjujem da je puuuuuuno veća mogućnost da ću puknuti i raspasti se nego uspjeti.
No... kak sam i najavil (ako lažu oni lažem i ja) u petak slijedi promijena vremena pa bude mi onda mozak brže radil i počel bum sklapati detaljnije planove za utrku.

Opasnost prošla (za sada)

2009-09-23T21:32:00.002+02:00

Danas sam uspješno (tj. bez ozljede) odradio prvi ozbiljniji trening (10km-5min/km) nakon nedjeljnog polumaratona.
Samo po sebi nije vrijedno spomena (kamoli pisanja) ali je bitno zato što sam prošle godine upravo na taj dan (srijeda nakon VŽ PM) zadobio povredu tetive zbog koje nisam ozbiljno trčao 6 mjeseci, a posljedice koje su se vukle sve do prije nekih 10 dana !!
Nisam prije utrke htio ništa govoriti ni pisati da ne "zacopram" ali prije 10-ak dana odjednom su sve posljedice povrede nestale.
Niti boli, niti škripi, niti je otečeno, na opip konačno su lijeva i desna noga jednake :-)
Utrka je također prošla u redu bez ikakvih smetnji prije, za vrijeme ili poslije utrke.
Nadam se i vjerujem da konačno nakon godinu dana mogu tu povredu smatrati prošlom ;-)
Inače posljedice nedjeljne utrke su bile i veće nego sam mislio, u ponedjeljak a pogotovo utorak su me kvadricepsi rasturali tako da sam jedva hodao po stepenicama.
Ne znam zašto je tome tako, možda zato jer treniram isključivo na mekanim terenima ?
Kak bude to tek izgledalo poslije zagrebačka (nadam se otrčana) 42 km ?
Mišići su mi izgleda definitivo najslabija karika ali valjda to tak na početku mora biti.
Ma nek peče i par dana samo da se ne ponovi neko zlo kao prošle godine !!

Vrlo dobar - 1:26:06 !!

2009-09-20T18:33:00.003+02:00

S obzirom da sam ja školu završio jaaaaaakoooo davno ocjene vrijede za to doba.
A to znači da je ocjena 4 - VRLO DOBAR !!
A ne ko danas kad su svi odlikaši a znaju manje nego oni s ocjenom dobar prije 20 godina.
Najkraće rečeno: nakon utrke sam bio zadovoljan (iako nisam ispunio normu za OI 2012 :-) )a sada par sati poslije sam i još zadovoljniji jer definitivno stoji da i dalje sve ide po planu.
Iako su uvjeti pripreme za utrku (malo sna) i na samoj utrci (temp., sparina, vjetar) bili na rubu dobrih ipak neću preračunavati to u rezultat ili nedaj bože sam sebe uvjeravati da bih u boljim okolnostima išao ispod 1:25, ali ipak uzeću si toliku komociju da od danas na dalje ovaj rezultat zovem 1:26 :-)
ps. u naslovu piše da je pravi rezultat 1:26:06
Prvo o samoj utrci pošto sam i sam sudjelovao u organizaciji iste, a čak i nekim dijelom i sponzorirao.
Na kraju gode pohvale i čestitke sudionika utrke, svi su redom izražavali pohvale i čestitke, ali niko osim nas ne zna koliko živaca i posla košta sve to. A posebno koliko je teško tako dobro odraditi utrku kad ti glavni sponzor otkaže sponzorstvo 10 dana prije utrke, a prije toga u pregovorima traži da se u ugovor stave uvjeti s kojima se doslovno njegovoj konkurenciji zabranjuje pojavljivanje u bilo kojem smislu na utrci. I sad se ti snađi u tih par dana ili jednostavno otkaži utrku.
A ako neko čita ovaj blog neka zna da se radi o trgovačkom lancu Mercator i ako samo čujem da neko od mojih čitača (ako opće ima takvih) kupuje nešto u Mercatoru dobiće definitivno zabranu pristupa mojem blogu !!
A i podrška lokalne samouprave se dramatično smanjila tako da je predsjednik kluba javno u eter izjavio da je ovo poslijednji Varaždinski polumaraton ako se nešto ne promijeni.
A to su najodgovorniji ljudi u klubu odgovorili manje više svakom koji je upućivao čestitke što je kod druge strane izazvalo pravi šok.
A samo informacije radi na utrci je bilo na startu pojedine utrke 292 polumaratonca, 88 trkača na 5km u utrci građana i otprilike 50-ak djece na dječjim utrkama.
Nakon malo politike i vremenskog izvještaja slijedi kao i obično sport.
U planu sam imao da pokušam prvi dio ići u rasponu 4:05-4:10 a onda u drugom dijelu pojačati na ili malo sporije od 4 minute. Međutim nakon starta gomila je krenula, ispred mene masa trkača i ja imam osjećaj u nogama da idem oko 4:15-4:20 a onda na oznaci za 1km šok 3:44 ! Staniiiii malooooo.... buš puknul. Dalje je sve išlo po planu...ali za drugi dio utrke...sve oko 4:02-4:05. Ne znam koliko sam točno imao na 10. km jer sam greškom iz sata izbrisao prolaze ali mislim da je bilo 40:15.
U drugom dijelu su naravno noge malo otežale i morao sam ići tempom kojim sam planirao prvi dio. Bez obzira na to u drugom dijelu sam prestigao čak 9 trkača i na kraju završio na 41. mjestu u vremenu 1:26:06. Da je u meni bilo puno adrenalina (i malo pameti) kao lani kad sam zadnjih 2100 na granici života išao bih (valjda ??) i ispod 1:26. Ali zato sam se lani 3. dan nakon polumaratona povrijedio a nadam se da se ove godine neću. Šalu na stranu ali zaista mi je zadnja 3 km par puta palo na pamet da pokušam dati sve od sebe ali odmah me istog momenta pomisao na lanjsku povredu zakočila. A i ponovo sam imao komotnu situaciju da je trkač ispred mene bio jako daleko a onaj iza mene još i dalje. Nekih 20-30m ispred mene bila je mađarska trkačica koja je držala konstantan tempo pa mi nije preostalo drugo nego da pokažem svoju mušku uglađenost i lijepo je pratim trkom i pogledom sve do cilja ;-)
Ovo je bila moja prva utrka u kojoj mi nije uspio negativ-split.
Nakon toga u cilju sam pratio trkače koji su ulazili i svi s kojima sam pričao spominjali su teške uvjete, ali izgleda da oni nisu bili teški samo za moju familiju :-)
Naime moj brat je neočekivano oborio svoj rekord u polumaratonu za 3 minute i sada iznosi 1:31:50 !!
Ali o trkačkoj familiji Pongračić koja se u posljednjih godinu dana pojavila i postala najbrojnija u ovom dijelu HR u nekom drugom postu :-)
U drugom dijelu sustigao sam i prestigao par poznatih trkača koji su zbog raznoraznih okolnosti imali probleme pa sam usput s njima malo i popričao i primijetio jednu stvar koja je meni dosta zanimljiva.
Naime i ti trkači ali i svi drugi s kojima trčim usporedo dišu UVIJEK puno brže od mene. Gotovo da je omjer udisaja 1:2.
A i inače,a tako i na ovoj utrci, ja nikad nemam problema s "plućima", tj. uvjek dišem s lakoćom. Moji problemi kad se pojave odnose isključivo na noge, osjećam težinu u nogama i (ili) žarenje u mišićima.
Da li je tome razlog to što zbog izuzetno jakog srčanog mišića dobivam u mišiće sasvim dovoljno kisika i na niskim okretajima udisaja ili nešto drugo ne znam. Pa ako ovo čita neki stručnjak (Laci, Murinjo...) bio bih mu zahvalan ako mi može objasniti slučaj.
Jer kad bih se želio napraviti glup (što ne znači da nekad i nisam :) ) mogao bih zaključiti da samo trebam ići u teretanu da ojačam mišiće na nogama i evo mene na OI 2012 :-)

Sad bumo vidli ....

2009-09-14T21:00:00.004+02:00

... de smo i kaj smo.
Bliži se prvi pravi ispit sezone.
Nije da sam nešto napaljen, sav u iščekivanju i spreman za obaranje svjetskog rekorda, ali... nakon 6 mjeseci treniranja (s početkom od totalne nule), nakon otrčanih 1600km i prolivenih litara znoja vrijeme je da vidim da li je prošlogodišnji rezultat na VŽ polumaratonu nakon samo 6 mjeseci treniranja (1:27:13) bio čista slučajnost, posljedica uzimanja nepoznatog dopinga, nevjerojatne inspiracije... ili ipak nešto što je za mene normalno i što se može ponoviti pa i popraviti.
Nakon tjedna u kojem je prevladavao umor i strah od ozljede slijedilo je 7 dana uzastopnih treninga (ukupno rekordnih 104km) uključujući 36,5km dužine, intervale 8x1000m i današnjih 10km u tempu 4:13/km.
U subotu ujutro ponovo sam bio na atletskoj stazi i ponovio hiljadarke kao prošli puta s time da je zadatak bio i zahtjevniji jer dodane su još i 2. dionice i lagano trčkaranje nije bilo 600m (oko 4 min) kao prošli puta nego 400m (1 krug za otprilike 2:40).
Bio je plan da pokušam to odraditi u vremenu 3:40 ali ja sam kao "savjestan radnik" za svaki slučaj bio malo brži pa sam svih 8 dionica završio u vremenu 3:37-3:39 što je više nego dobro.
Kako je na stazi lako kontrolirati tempo jer je označen svakih 100m, sve dionice su istrčane u jednolikom tempu i mislim da je ostalo još rezerve u svakoj.

PREDVIĐANJA, PROGNOZE I USPOREDBE

S obzirom da nisam dugo trčao polumaraton, a maraton baš nikada u slobodno vrijeme bavim se analizama i predviđanja mogućih rezultata :-)
Pri tome mi ostaje jedino da se koristim s rezultatima treninga, usporedbe s prošlom godinom i usporedbe s drugim trkačima te kojekakvim internetskim tablicama preračunavanja vremena.
Ako usporedim trenutno stanje s onim prošle godine definitivno sam bolji u svemu osim što imam "fobiju" povrede za razliku od prošle godine kada sam se osjećao kao SUPERRUNMAN :-)
Ako ovaj intervalni trening 8 x 1000m najjednostavnijom metodom preračunamo u Yasso test ispada da bih 10 x 800m išao bez problema 2:55 po dionici. A ako uzmemo u obzir da je 8x1000m teže nego 10x800m te da sam imao 2 odmora između intervala manje mislim da bih Yasso mogao završiti i u vremenu 2:50/800m.
Prošle godine sam radio jedan "kvazi Yasso" ali 8x800 i završavao sam u vremenu 3:00-3:05 s time da je svaki slijedeći bio sporiji tako da ispada da sam barem 10 sekundi brži.
Kros ligu (5600m) sam brži po rezultatu oko 45 sekundi što mislim da je i realno.
Uspoređujući svoj rezultat na toj ligi i utrci u M.Središću (10,3km) s nekim drugim trkačima koji imaju relativno stabilne rezultate na polumaratonu također se pokazuje da sam napredovao u odnosu na prošlu godinu.
U ovom 6 mjesečnom periodu treninga također sam dodatno radio na leđnoj muskulaturi (i zbog problema s leđima) pa sam i tu puno napredovao.
Nakon svakog treninga (a većinom i prije) sam obavezno radio dodatna istezanja tako da sam i puno "fleksibilniji".
Nakon što mi je u periodu netreniranja zbog povrede broj otkucaja srca u mirovanju porastao na "normalnih" (oko) 42, povratkom treningu spuštao se i sad je otprilike na istoj razini kao i lani (valjda je to granica) na "oko" 35-36.
Iz svega toga mogu doći do nekih predviđanja i pokušati ih uskladiti s nekim svojim očekivanjima. Za sada samo za polumaraton u Varaždinu, a na temelju i tog rezultata pokušaću prognozirati i rezultat maratona.
Dakle... poslužiću se školskim rječnikom:

OCJENA 1 - sve iznad 1:27:13 - "čovječe pa zakaj si ti toliko treniral, maltrtiral ženu sa svojim baljezganjem o trčanju i na kraju i nju zarazio s trčanjem. Rađe si umjesto izotonika poslije treninga popi koju pivicu da sakriješ te svoje mišiće :-)) "
OCJENA 2 - 1:26:45 - 1:27:13 - "vidi se da si treniral, bude nekaj od tebe, do penzije bi mogel dojti do rezultata 1:25"
OCJENA 3 - 1:26:15 - 1:26:45 - "eto vidiš, da si poslušal ženu kad je rekla da se malo odmoriš i umjesto trčanja ideš na plažu sad sigurno ne bi bil tak dobar rezultat :-). Slijedeće godine iznajmljujem kuću i uopće ne idem na more nego samo trčim doma ;-)"
OCJENA 4 - 1:25:30 - 1:26:15 - "to je to...pravilno i savjesno treniranje mora dati rezultat. A pošto talent postoji moglo bi to slijedećih godina i još bolje"
OCJENA 5 - brže od 1:25:30 - "na dobrom sam putu prema OI 2012 :-)"

Moram napomenuti da ovi rezultati i ocjene "važe" samo samo za normalne okolnosti na utrci, a koje bi na ovoj utrci mogle biti ozbiljno dovedene u pitanje.
Naime u subotu navečer imam obiteljske obaveze (svadba) pa ne znam kako će se sve razviti u tom "pripremnom mikrociklusu" za utrku.
Ali bumo vidli.....

Piti ili ne piti ? Plan A ili B ? VŽ ili ZG ili LJ ?

2009-09-08T08:03:00.007+02:00

Danas je vjerojatno dan koji će pokazati stanje i naznačiti kak se budu stvari na dalje odvijale.

Naime popodne idem pokušati istrčati dužinu od 35-36 km.

Za sada nema naznaka da bi trebalo biti nekakvih problema ali s obzirom da se radi o velikoj dužini tko zna kaj se bude pojavilo tam iza 25. kilometra.

Ako sve prođe u redu onda sam "na konju".

Ako osjetim neke nepredviđene probleme odmah prekidam i onda ko zna kak bude se dalje situacija razvijala.

Bumo vidli ...

Ako nekoga baš zanima .... rezultati će biti objavljeni online oko 19 sati ;-)

......

................

..................................

Mogu polako uvježbavati pjesmu "Servus dragi Zagreb moj" :-)

Istrčao sam 36,5 km u vremenu 3:17 (5:24/km) !!

Nije bilo nikakvih poteškoća osim zadnja 3 km taman koliko sam produžio u odnosu na zadnju dužinu. Tu su mi noge postajale sve teže i teže i da ne ponovim grešku od prošli puta smanjio sam tempo na oko 5:45/km i bez problema završio.

Ništa za sada ne boli a nadam se da ni neće....

Ponovo na nogama

2009-09-06T18:32:00.002+02:00

Kao što sam i osjećao i najavio prosli puta početak tjedna bio je "paklen" jer super naporan tjedan (da li je to bilo pametno ? NE NIJE !!) ostavio je posljedice. U ponedjeljak sam sav bio zategnut a u utorak sam se osjećao kao da sam prije koji dan bio razapet na galgama. Valjda nije bilo nijedne tetive ili mišića na nogama kojeg nisam osjećao a listovi i kvadricepsi su bili užareni, s time da sam u listu lijeve noge osjećao jaku upalu mišića a ne samo zatezanje.

Inače je tjedan trebao biti posljednji jako naporan prije priprema za utrke ali odmah je bilo jasno da će se plan morati mijenjati. U utorak sam definitivno odlučio da sve do četvrtka neću ni pokušati potrčati jer sam osjećao da sam na samom rubu opasnosti od povrede. A prošlogodišnje iskustvo je bilo više nego dovoljno. Čak sam u glavi već razrađivao plan B (u Zagrebu samo PM a onda M u Ljubljani) ukoliko se stanje za par dana ne normalizira.

Međutim kako to obično biva - 3. dan nakon velikog napora napetost u mišićima prolazi i bilo je jasno da je najgore iza mene i da polako mogu patike spremati za trčanje. U odnosu na utorak stanje se popravilo za 60-70% i plan B je na sreću ponovo arhiviran. Međutim zbog opreza odlučio sam ovaj tjedan bude bez nekih napornih treninga tako da se tijelo dobro odmori pred slijedeći tjedan u kojem ću pokušati odraditi ovo što sam trebao ovog tjedna. Tako sam od četvrtka do danas redom imao dužine 6 + 9 + 12 + 14km u laganom tempu 5:15-5:25 i nakon sutrašnjeg odmora u utorak počinje akcija. Najvjerojatnije ću odmah u utorak pokušati istrčati dužinu od 36-37km koja je trebala biti danas i onda će ostati 10 dana do domaćeg polumaratona u kojem će se forma samo izbrusiti.

Nadam se da ovih laganih tjedan dana neće ostaviti neke negativne posljedice na formu koja je iznenađujuće bila na višem nivou nego sam se nadao. U ovom trenutku najvažnijim mi se čini da uspijem bez većih zdravstvenih problema završiti svoj prvi maraton a ako bude tako onda rezultat neće sigurno biti loš. E sad da li će biti 5 ili 10 minuta bolji ili lošiji to ćemo vidjeti.

Neki trkači s kojima sam ovih dana razgovarao sa šalom su mi rekli da sam ja trkački "hipohondar" jer oni se gotovo svaki dan ili trening osjećaju kao potrgani pa ne rade od toga probleme. Ali ja sam se jednom opekao i nadam se nikad više.

Zato pušem i na hladno, a pogotovo na mlako :-)

Prebacujem se na bicikl

2009-09-01T12:29:00.007+02:00

U subotu sam bio u Murskom Središću na utrci dužine 10,3km. S obzirom da je od jutra padala kiša u jednom sam trenutku već bio odlučio da ne idem na trku nego ću radije napraviti trening kod kuće. Ali poslijepodne su oblaci počeli dobivati svijetliju boju i odlučio sam ipak da idem. Na putu prema M.Središću kiša je potpuno prestala tako da se utrka održala u gotovo idealnim vremenskim uvjetima. Meni je to bilo prvo trčanje na tvrdoj podlozi nakon dugo vremena pa me osim rezultata (tj. ujednačenog tempa kojim ću moći trčati) zanimalo i kako će se noge osjećati nakon trčanja po asfaltu. Planirao sam trčati tempom oko 4:00/km cijelu utrku i tako sam krenuo. No "ugađajući" taj tempo prvi km sam prošao za 3:55, onda sam malo pokušao usporiti ali opet i drugi km za 3:55, pa sve isto i između 2-3. kilometra. Pošto sam se u tom tempu osjećao sasvim ugodno odlučio sam da i dalje idem isto jer sam bio gotovo siguran da ću izdržati do kraja tako. Na okretu sam bio 13. ali poznavajući i gledajući trkače ispred sebe znao sam da ću u povratku napredovati za nekih 4-5 mjesta. Upravo tako je i bilo, i dalje sam išao otprilike istim tempom sa ponekim ubrzanjem pri preticanju (valjda navika od preticanja na cesti :-) ) i bez nekog ubrzanja na kraju završio na 8. mjestu s vremenom 40:02.

Ispada da sam stazu istrčao brzinom 3:53/km što je bilo lijepo iznenađenje za mene tim više što nisam imao nikakvih zdravstvenih problema a i siguran sam da sam sa ubrzanjem u posljednjim kilometrima mogao biti brži za barem 15-ak sekundi. Poslije utrke kao i obično trebalo je obaviti vitaminizaciju (kobasice,kolači....) i hidratizaciju (Pan x 2) i misija je uspješno završena.

U nedjelju je na rasporedu bila dužina 33-34km i kao obično mislio sam je odraditi rano ujutro ali nikako mi se nije ujutro dalo van iz kreveta i odlučio sam da ću ipak ići kasno popodne. Tim više kaj je subotnja utrka bila također popodne pa sam odlučio i nogama dati malo više odmora. Temperatura nije bila previsoka tako da nije bilo preteško popodne trčati ali s obzirom na naporan tjedan u zadnjoj četvrtini treninga počeo sam u nogama osjećati sve veću težinu i ukupno sam trčao 34km tempom 5:25 - 5:10.

Ali nakon svega do daljnjeg odmaram jer sam kronično umoran.

Mislim da ni danas neću na trčanje jer imam muskulfiber u kvadricepsima pa nek se i oni malo odmore, ali zato malo za promjenu idem danas popodne a možda i sutra na bicikl.

Postal sam pravi atletičar

2009-08-27T22:32:00.004+02:00

U utorak sam po prvi puta u zivotu trcao na pravoj atletskoj stazi tako da se od sada i ja mogu smatrati pravim atletičarem :-)

Na rasporedu su bile dionice 6 x 1000m pa sam odlučio da ih napravim na 100% ispravnoj dužini jer sam sve takve treninge radio uglavnom na makadamskim putevima koje su izmjerene raznim metodama (svaka više puta) pa su vjerojatno točne pa je ovo bila ujedno i provjera ispravnosti mjerenja. Prvo je bila rasprava s Murićem kojim tempom da trčim te dionice. On je rekao 3:45 ali ja sam znao da je to prelagano jer ako mogu dionice 4 x 2000m trčati na makadamu tempom 3:50 onda je jasno da ih na tartanu koji je brži barem 5 sec/km mogu trčati 3:45/km. E pa ako na 4 x 2000m mogu 3:45/km onda sigurno da 6 x 1000m mogu barem 3:40. I tak smo se na kraju našli na toj "cijeni" iako sam bio siguran da mogu i brže. I evo kak je ispalo tih 6 x 1000m s time da sam u pauzama od 4 minute lagano trčakarajući prelazio 600m.

3:46 - prvi je bio malo sporije po preporuci šefa

3:37

3:39

3:38

3:30 - taj zadnji je jedini stvarno išao na maksimumu

ZAKLJUČAK: taj trening sigurno mogu uraditi u tempu 3:35/km. A mislim da i 8 x 1000m također mogu tim tempom. Naravno da sam zadovoljan jer se ti rezultati uklapaju u plan razvoja prema konačnom cilju (OI London 2012 :-) )

Danas pa nam je opet počela kros liga na Dravi. Plan je bio da tih 5600m završim za oko 22 minute, odnosno da ne trčim baš na maksimumu nego da ostane rezerva nekih pola minute.

Međutim vremenski uvjeti su bili upravo katastrofalni za trčanje (temp. blizu 30, taman se i naoblačilo što je još dodatno pojačalo stravičnu sparinu) tako da sam 3km zagrijavanja jedva trčao. Doslovno nisam mogao punim plućima udahnuti zrak a na nogama ko da vučem kugle.

Zbog toga sam posumnjao da ću uspjeti završiti za 22 minute ali nisam se time opterećivao jer me onaj početni zanos jurenja na utrkama prošao tako da bez problema prihvaćam činjenicu da se ponekad mora trčati i sporije.

I kak je bilo....

Odlučio sam od početka trčati na nekih 95% tako da nikako ne ulazim u "crvenu zonu", pa kak ispadne. Prva dvojica kojima ne mogu konkurirati su začas odjurili a iza njih su Jakop i Lodeta držali solidan tempo koji je bio baš po mojim planovima i pratio sam ih sa nekih 5 m zaostatka.

Iako.... do prvog mosta (950m) mi je bilo jako teško pa sam čak i pomišljao da malo usporim. Ali nekako sam ušao u ritam i sve sam lakše pratio njihov tempo ali se pokazalo da oni nisu baš lako pratili svoj tempo. Na nekih 2000m Jakop je pao pa smo ga nas dvojica prošli a na okretu je i Lodeta smanjio tako da sam prešao na 3. mjesto. Na pola staze prolaz je bio 10:50 što je bilo malo iznenađenje za mene ali kaj je tu je. Do kraja sam trčao sam, držao isti tempo i završio na uvjerljivom 3. mjestu (kako i sprijeda tako i iza) sa rezultatom 21:40.

Super zadovoljan i još jedan dokaz da za sada sve ide prema najoptimističnijim nadanjima.

I noga je manje više dobro, ali za svaki slučaj sutra ponovo idem na snimanje da vidimo šta se to događa posljednjih mjesec dana. Kaj mogu kad u Poliklinici Sunce sa svojom policom zdravstvenog osiguranja imam besplatne preglede pa im dosađujem kad god treba. Nadam se da me ne budu stavili na crnu listu nakon isteka police :-)

Opet doma

2009-08-23T22:03:00.002+02:00

Neplanirano sam produžio boravak na moru na punih 15 dana tako da sam dva radna tjedna morao odraditi tamo. A uvjeti su bili sve prije nego dobri. Uglavnom sam se dizao rano ujutro da uhvatim neke "normalne" temperature ispod 25 stupnjeva. Sve treninge radim na jednoj stazi u masliniku i već mi se smučilo vrtenje po njoj iako je konfiguracija iste gotovo idealna za trčanje. Ima 1400m u jednom smjeru od čega je otprilike 300m ravno a ostalo su blage uzbrdice i nizbrdice. Ali ... kad u 15 dana napraviš 180km na istoj stazi (plus još puno km prije a biće i puno još poslije) valjda je normalno da ti ide na povraćanje već i na samu pomisao da moraš ponovo ići tamo na trening. A ni podloga nije baš idealna: sitni oštri tucani kamen, ali opet bolja od asfalta na koji nisam ni slučajno želio ići.

Sve u svemu ona dva "radna" dugačka treninga napravio sam ukupno 85 km (duž 28,5) i 91 (duž 31) tako da se još uvijek nisam preopasno približio granici od 100km u tjednu.

U petak sam se vratio doma i jučer i danas na Dravi otrčao 2 treninga i baš je bilo lijepo. Temperatura puno normalnija, poznate trkačke "face" i staze i odmah je sve lakše :-)

Slijedeći tjedan ponovo počinje ciklus od dva paklena tjedna koji će vjerojatno biti najteži za vrijeme cijelog pripremnog perioda ali ako sam došao do tu sad bi bilo glupo odustati :-)

U četvrtak ponovo počinje liga na Dravi a u subotu poslijepodne ću vjerojatno na utrku 10,3km u Mursko Središće. S obzirom da je u nedjelju ujutro na rasporedu dužina od nekih 33-34km ovu ću utrku vjerojatno iskoristiti kao trening tempa kojim planiram trčati PM u Varaždinu (4:05-4:10).

Već se veselim i na samu pomisao da počinje sezona utrka da se malo razbije monotonija treninga. A s povratkom kući s "ozbiljnim" pripremama počinje i moja supruga koja je također počela uživati u trčanju i na proljeće već ubilježila nekoliko nastupa na kros ligi na 2000m.

Tokom ljeta je koliko toliko pokušavala održati razinu pripremljenosti a sada krećemo u nadgradnju :-)

Zato sutra umjesto odmora idem njoj praviti društvo u savladavanju nekih 6km laganim tempom.

Kaj se mora ponekad je teško

2009-08-11T16:10:00.004+02:00

Nakon lakšeg tjedna počeo sam s novim ciklusom i nakon prvog tjedna mogu reći: sve teže i teže je !

Kako zbog toga jer se diže intenzitet i dužina tako i zbog toga jer su vrućine i dalje nesnosne (malo čudno :) - ljeto je). Nedjeljnu dužinu od 28,5 km sam počeo u 6:15 na 24 st. a završio u 8:45 kad je već bilo 28 stupnjeva. A sve je to ništa prema četvrtku kada sam išao (tj. trčao poprilično brzim tempom) 18km na 33 stupnja po užarenom kamenu. Nešto slično još nisam imao u kratkoj karijeri i mogu reći da mi je to bio daleko najteži trening do sada. Već nakon 5-6 km počeo sam u nogama osjećati veliku težinu koja se povećavala do kraja tak da sam na kraju jedva dizao noge od poda.

Ali kak piše u naslovu .... :)

Stanje duha i tijela je OK.

Tj. duha +5 a tijela nešto manje. Noga je i dalje sumnjiva ali "tone" leda koje sam stavio (i stavljam) su valjda pridonijele da za vrijeme trčanja nemam nikakvih bolova tak da nema druge nego ići dalje u nove pobjede ;)

Polako se bliže i prvi testovi pred glavne ispite (nadam se da će noga ipak izdržati).

27.08. ponovo počinje Kros liga na Dravi (5600m) a 30.08. je u Murskom Središću utrka na 10,3 km i nakon toga ću valjda imati orijentir čemu se mogu nadati u Varaždinu i Zagrebu.

Upravo dok ovo pišem počela je padati kiša tak da bude ipak lakše danas i sutra, a u četvrtak se opet vraćam u Varaždin tak da budem teški vikend (dužina 31km) program odradil u ipak prihvatljivijim vremenskim uvjetima.

Ne znam kak drugi izdržavaju i provode treninge po ovakvom vremenu ali čini mi se da se neki namjerno ruše s bicikla samo da imaju opravdanje za mali odmor a neki na Visu trče po plaži mameći poglede napaljenih Čehinja i Slovenki :)

Ranom zorom po masliniku....

2009-07-31T18:39:00.004+02:00

U ova dva tjedna bilo je svega samo ne normalnog vremena za trčanje. Svaki dan temp. viša od 30 st. pa nema drugog rješenja nego početi trčati rano ujutro prije 7 sati.

Bem' ti odmor na kojem moraš ustajati u 6:30 a u nedjelju i prije 6 !!!!

Ali kaj se mora se mora ;-)

Ni situacija sa nogama nije baš dobra jer se prije 10-tak dana pojavila lagana bol na mjestu koje je bilo povrijeđeno :-( .... i to potpuno ista bol samo puno manjeg intenziteta. Poučen lanjskim iskustvom odmah sam stao i nakon povratka stavio led na nogu. Možda je i to pomoglo i već slijedeći dan je bilo OK ali proučavanjem i opipavanjem povrijeđenog mjesta pronašao sam da i nije sve baš tako bajno. Na mjestu povrede pojavljuje se "škripanje" (krepitacije) prilikom pomicanja kože što znači da ima neka upala ili fibrozno tkivo na tom mjestu. S obzirom da je to na potpuno istom mjestu gdje je lanjska ozljeda bila "najuočljivija" definitivno ima i neke veze s njom. Srećom nema nikakvih bolova za vrijeme trčanja i(li) pomicanja stopala.

Najčudnije je da se sve to dogodilo nakon desetodnevnog odmora od trčanja :-(

Bilo kak bilo... s obzirom da je za sada dobro dok trčim, nastavljam sa treninzima i pripremama za jesen i nadam se da će biti sve OK.

U slučaju pojave boli pokušati ću što prije doći do točne dijagnoze pa onda vidjeti kako dalje. Mislio sam to i sada napraviti ali svi moji doktori "serviseri" su na GO :-)

Vjerujem da će noga ipak izdržati pa ću onda najesen i pod nož ako treba da se konačno to riješi.

Prvi tjedan nakon odmora bio je čudnovato dobro, noge su bile lagane i gotovo da sam letio :-)

Međutim već slijedeći tjedan noge su otežale i bilo je sve teže pa sam jedva dočekao ovaj tjedan koji je nešto lakši.

Prvi tjedan sam imao ukupno 74km (max 24km) a slijedeći 81km (max 26km). Ovaj tjedan će biti čak manje od 50km ali zato ću se u slijedeća 2 turbo tjedna opasno približiti granici od 100km tjedno. Danas sam se opet vratio doma s mora i nakon 10 dana vidio kako izgledaju oblaci na nebu. A sutra rano ujutro idem pogledati na Dravu u kakvom su stanju putevi i staze po kojima trčim i koje ću peglati narednih 7 dana.

Doping pred početak priprema

2009-07-15T18:49:00.002+02:00

Nakon što sam 2 dana uspravno stajao na nogama, ponovo sam morao na "bolovanje" jer me zahvatila upala grla popraćena s jakim kašljem tako da sam prvu rundu od 14 dana morskih priprema uglavnom bio u kvaru. Srećom sa sportske strane je to bio planiran odmor sa 2 laka trčanja koja sam ipak uspio odraditi. Ali zato sam se kvalitetno nakljukao dopingom pred nadolazeće naporne treninge:

DICLORAPID - tablete koje izuzetno povećavaju izdržljivost i njihovo korištenje kroz 10 dana omogućavaju napredak u maratonu za najmanje 10 minuta. Mogu se dobiti jedino na recept pa treba doći k liječniku savinut u križima i reći da se ne možeš uspraviti i da jakoooo boooolllliiii :-) --- konzumirao sam 15 komada

KLAVAX BID - poznati krvni doping koji jako povećava i dužinu i brzinu koraka tako da je uz njegovo korištenje gotovo nemoguće trčati maraton sporije od 3 sata. Također se dobivaju samo na recept pa treba biti lukav kako bi se recept dobio od doktora. Najbolje je grlo ofarbati u crveno i jako kašljati tako da liječnik posumnja da imaš upalu grla. Meni je uspjelo i ukupno sam "pojeo" 14 komada

IBUPROFEN - to valjda svi znaju kako i zašto se koristi. Progurao 20-ak komada

Tako sam nakon 14 dana ponovo u svom kraju zavičaju, pripreme su počele, vrućina i sparina nesnosna... prava varaždinska.

Plan je da današnjih 8 km odradim tek iza 21 sat, a sutra ujutro idem u svakom slučaju prije 7 jer kasnije bu opet pakleno.

Ali poslije tolikog dopinga meni je sve lako .... :-)

Ponovo na dvije noge

2009-07-08T14:18:00.002+02:00

Sukladno liječničkim prognozama 3 dana potpunog odmora (ležanje na leđima s nogama svinutim pod 90) vratilo je stvari na svoje mjesto i u nedjelju sam bio ko novi. Dva dana sam samo lagano plivao a jučer sam obukao patike i vratio se trčanju !

Nakon 8 dana odmora nisam znao kako će noge reagirati ali osjetio sam još nedoživljenu lakoću u nogama i po prvi puta naslutio šta znači i što donosi onaj famozni tapering.

Naime u svojoj kratkoj karijeri imao sam 2. pauze a obje su uzrokovale povrede i potrajale su duže vremena (pogotovo druga) tako da sam se vraćao poprilično unazad nakon povratka.

A ova je bila planirana i zaista sam se jučer osjećao kao da letim koliko su mi noge bile "poletne" :-) Ovaj tjedan će biti još samo jedno lagano trčanje i tek za 7 dana počinju prave pripreme za jesenske "utakmice odluke" :-)

Nadam se da će se nastaviti sve po planu kao zadnja 3-4 mjeseca ;-)

Inače sam ove godine sveukupno istrčao 1087 km što ne izgleda baš impresivna kilometraža, ali imajući u vidu da sam kasnije krenuo i to praktično od nule mislim da je stvorena solidna baza za nadogradnju. Po mjesecima to izgleda ovako:

siječanj - 86 km

veljača - 60 km

ožujak - 189 km

travanj - 222 km

svibanj - 288 km

lipanj - 241 km (max. duž 30,5 km)

Treninzi su uglavnom bili aerobnog karaktera sa tek nešto fartleka i intervala, tak da sam ostao poprilično iznenađen s rezultatima tih par utrka koje sam trčao. A sad slijedi "ono pravo" :-)

Kak veli Murinjo: to je do sad bilo samo zagrijavanje a sad slijede pravi treninzi :-)

Baš me zanima kak bu to izgledalo s obzirom da sam se ja lani "ubijao" kroz ljetne mjesece pa ne vjerujem da će sada biti nešto teže. Nadam se da on ne čita ovo :-)

A što se tiče treninga moram se pohvaliti da baš ni jedan trening od 15.03. nisam propustio i baš sve sam uradio u skladu s uputama što je gotovo nevjerojatno za mene koji sam sklon svakojakim experimentima :-)

Ali izgleda da je ona pljuska u obliku povrede bila dovoljna opomena ;-)

Zato mi je još više žao što po forumima i blogovima svako malo čitam kak je neko povrijeđen i sa svakim malo propatim jer znam kak mu je !

Kućni pritvor

2009-07-03T13:51:00.003+02:00

Ispalo je da sam termin za odmor od trčanja odredio u pravo vrijeme jer sam u srijedu poslijepodne ostao ukočen u položaju upitnika ? Naime nisam mogao uspraviti gornji dio tijela i bilo kakav pokušaj uspravljanja izazivao je jake bolove u križima. Jučer se stanje nije nimalo poboljšalo tako da sam morao ići u Split na snimanje i pregled kod neurologa. CT snimanje je pokazalo da imam poprilično stanjene i degenerirane "amortizere" i kralješke u lumbalnom (donjem) dijelu kralježnice, a što je najvjerojatnije poslijedica svakodnevnog dugotrajnog nepravilnog sjedenja ispred računala. Stanje još nije alarmantno ali je na granici i moraću poraditi na eliminiranju svih uzroka kako bi se zaustavila daljnja progresija i degeneracija, a trenutno akutno stanje je izazvao neki nagli pokret ili (nepravilno) podizanje težine. No po prognozama neurologa 3 dana mirovanja u rasteretnom ležećem položaju i uzimanje antireumatika trebali bi me dovesti u stanje od prije par dana pa bih već u nedjelju mogao početi s laganim hodanjem i plivanjem a sredinom slijedećeg tjedna i normalnim trčanjem.

I ronjenjem :-)

Nadam se da bude tak !

2009-06-28T19:36:00.006+02:00

Jučerašnja utrka u Ptuju je bilo sasvim novo iskustvo za mene trkača prvoškolca. Čak su me i mnogi iskusniji trkači danas na lepoglavskoj utrci upitalo kak je to trčati kad između imaš 3 sata pauze jer ni oni nisu nešto takvo probali. Po mom mišljenju bolje je trčati 2 sata u komadu nego sa ovom pauzom jer kad kreneš drugi puta noge su olovne i treba dosta vremena da se nekako korak olakša. Planirao sam ići tempom oko 4:45 ali sam prije utrke malo modificirao taktiku i odlučio da ću prvu rundu pokušati cijelu ići ispod anaerobnog praga (oko 163) i u tome sam uspio ali s time da sam završio 10 krugova (12500m) za 56:50 što je tempo 4:33/km.

Više nego zadovoljan :-)

Drugu rundu sam malo pojačao i prvih 8 krugova išao oko 4:25/km a zadnja 2 sam zbog potreba ekipe morao usporiti jer bih inače morao ići u još jedan krug jer su izmjene moguće tek nakon svakog punog sata od početka utrke. Na taj način bih ja trčao 11 a kolega iza mene 9 (ovako je bilo 10+10). Ne bi to bio nikakav problem da u prvoj rundi nisu njemu upisali 9 krugova umjesto 10 koliko je otrčao ! I na našu intervenciju i protest rekli su da će mu priznati taj još jedan (????) ako u drugoj isto uspije napraviti 10. Zato sam ja njemu predao "štafetu" praktično par sekundi poslije punog sata tako da je on imao vremena za 59 min proći 9 krugova pa da onda ide i u 10 krug. To je on naravno bez problema odradio i na taj način smo organizatora spasili od neugodnosti :-)

Sveukupno u drugoj rundi ponovo 12500m ali ovaj puta za točno 56 minuta.

Na kraju smo osvojili 5. mjesto između 18 ekipa što je lijep rezultat.

Baš kao što sam i planirao nisam se istrošio do maximuma i nakon dobro prospavane noći danas sam još išao na 1. utrku Vilinska špica koja se također po Ivančici ali na jedan drugi vrh s time što je start i cilj u Lepoglavi pa jednostavna matematika ukazuje da koliko ima uspona toliko ima i spusta. Prvi polovica je konstantan uspon sa nekim dijelovima koji su i prilično strmiji od onih na "pravoj" Ivančici. Na tim, istina kratkim, dijelovima sam čak ponekad i hodao jer ništa brže nije trčanje nego hodanje. A onda nakon vrha negdje na 6,5km uslijedilo je spuštanje koje je na prvih 500m bilo više spašavanje žive glave nego utrkivanje (velika strmina, uski put, blato, trava). Nakon toga do cilja sam više pazio da se negdje ne povrijedim nego da lovim neki rezultat. Tim više jer sam bio u relativno komotnoj situaciji: dva trkača su bili 100m ispred mene i nisam ni pomišljao da se pokušavam utrkivati s njima, a iza mene daleko nije bilo nikog tako da sam utrku priveo kraju bez imalo rizika na tim nizbrdicama. Sveukupno 11300m za 55:08 - 13. mjesto

Sve u svemu lijepa utrka, malo neobična konfiguracija, odlična organizacija, za prvi puta solidan broj trkača (55) i za mene uspješno završena proljetna polusezona treninga i nešto malo utrka !!

I sada malo odmora... i hvatam zalet za vrhunac sezone. Murinjo prijeti da je sve ovo bilo samo zagrijavanje pred prave torture koje slijede. A ne zna on kakve sam ja torture sam sebi isplanirao i odradio prošle godine kroz ljeto da bih se tako dobro spremil za kvalitetnu jesensku povredu :-)

Promjene, promjene....

2009-06-26T21:12:00.002+02:00

Iznenada je u program upala zanimljiva štafetna utrka "Tek partnerskih mest - osemurni štafetni tek" u Ptuju (SLO). Radi se o 8-satnoj utrci u kojoj svaka ekipa ima 4 trkača od kojih svaki trči 2x1 sat sa odmorom od 3 sata između. Ekipa Varaždina je u prvoj varijanti trebala biti poprilično "jaka" sa visokim rezultatskim ambicijama ali je nemogućnost nastupa najboljih trkača spustila nivo očekivanja tako da ćemo vjerojatno nastupiti pod olimpijskim geslom "važno je učestvovati" :-)

Meni osobno čak i više tako odgovara jer noge su mi poprilično teške i jedva čekaju odmor.

A kako je u nedjelju i brdska utrka u Lepoglavi u kojoj svakako mislim barem učestvovati onda je i za mene bolje sutra nastupiti a ne utrkivati se do iznemoglosti. Planiram trčati svoje dionice tempom od otprilike 4:45/km što je negdje između tempa treninga dužine i pravog natjecateljskog za npr. polumaraton. Nadam se da ću na taj način uspjeti sačuvati nešto snage i za pristojan nastup u nedjelju. A posebnost ovog vikend programa je ta da će se ova priredba u Ptuju sa svim ceremonijama razvući do dugo u noć tako da ću vjerojatno doći kući kasno navečer i odmah slijedeće jutro samo promijena garderobe i nova utrka. Uspio sam ishoditi "mir u kući" za ovaj program jer definitivno nakon toga slijedi tjedan dana bez trčanja :-)

Pripreme, pripreme .....

2009-06-23T21:14:00.008+02:00

S obzirom da se bliži vrijeme kad se s familijom selim u svoj drugi dom na jugu, vrijeme je da se trčanje stavi u drugi plan. Tj. da budem iskren do kraja... trenerinjo mi je strogo zabranio da 7 dana potrčim :-(

Ali ipak ... nije toliko bezosjećajan i krut: dozvolio mi je da još ovu nedjelju trčim utrku u Lepoglavi a onda iz protesta odlazim :-)

Iako je vrijeme ovih dana sve samo ne ljetno nađe se uvijek "rupa" između dva oblaka da se otrči 10-ak kilometara. Međutim moram priznati da osjećam da me noge baš nekako ne slušaju, ipak je 3 mjeseca dobrog treninga i pokoje utrke ostavilo traga i osjećam i ja da je vrijeme za malo veći odmor. Brojim sitno... još 2-3 treninga, jedna lijepa utrka, malo graha i pokoja pivica i gotovooooooooo......... :-)

Bil sam na 1051m

2009-06-20T15:48:00.006+02:00

Ipak se vrijeme koliko toliko smilovalo. Kiša je lagano počela rominjati nakon 5. km a zadnja 3 (od 13) je bilo i magle i jakog vjetra i kiše. Do 12 km je sve išlo po planu ali onda me zadnji km dotukao (nisam mislio da je toliko strmo) i morao sam 2 puta po 30 sec hodati.

Ali sve u svemu prezadovoljan sam 1:12:37 usprkos zdravstvenim problemima koje sam noćas imao tako da sam jako malo spavao. Nakon mog ulaska u cilj kiša je počela pojačavati pa su trkači dolazili u cilj premrznuti i nije im bilo baš ugodno. Temperatura je na vrhu navodno bila nekih 5-6 stupnjeva što je debela promijena u odnosu na jučerašnjih 33 u Varaždinu.

S obzirom da mi je to prva brdska utrka uopće, da sam završio u vremenu za koje sam odredio ocjenu 5 (ispod 1:12 bilo bi 5+) nemam razloga ne biti jako zadovoljan. Tim više što smo u ekipnoj konkurenciji osvojili 3. mjesto jer smo imali ujednačenu ekipu u kojoj sam ja bio 2. po rezultatu.

A sad idem odmarati i malo odrijemati ;-)

Bu mala dala ?

2009-06-19T21:26:00.003+02:00

Dal' bu sutra vjutro mala pala ?

Ak bu pala pitanje je za kolko bude dala :-)

Nadam se da ne bude previše tražila, iskreno se nadam da bu 75 dosta a 73 bi me posve zadovoljilo :-)

Ali još se ništ' ne zna jer prognoze se lome baš u to vrijeme. Jedna najavljuje kišu i jaaaki vjetar već ujutro a druga prognozira da bi moglo izdržati kakvo-takvo zadovoljavajuće vrijeme do podneva.

Bumo vidli, ja bum ju išel pogledati pa bum na licu mjesta videl da li bu dala ;-)

Idemo u planine !

2009-06-18T15:02:00.003+02:00

Vrućina ipak nije bila stravična kak se najavljivalo tak da se moglo normalno potrenirati ovih dana, pogotovo u ranim jutranjim satima. Svi treninzi pred Ivančicu su obavljeni bez problema. Stanje duha i tijela je sasvim zadovoljavajuće ali takva nije prognoza vremena za subotu ujutro :-(

Najavljuje se obilna kiša sa izuzetno jakim vjetrom !!! A ako bu tak dolje mogu si samo zamišljati kakvi vremenski uvjeti budu na 1000m. Zato sam primoran uzeti u razmatranje odustanak od utrke kao realnu opciju iako sa malom vjerojatnošću. Moglo bi se desiti da odem u Ivanec (20-tak minuta od kuće) i tamo pred samu utrku odlučim da li idem gore (na utrku) ili dolje (na pivo :-) ). Na kraju bu ispalo da sam više planiranih utrka eskivirao nego otrčao. Tim više što se za 10-ak dana selim na more pa mi kao i prošle godine otpadaju "domaće" utrke Sokač i Hagemann :-(

A za Ivančicu sam već imao skovan plan kako sa što manje muke doći do što boljeg rezultata ;-) ali prezentaciju istog ću ostaviti za sutra kad bude prognoza preciznija pa bude već jasnije da li idem ili ne idem.

Brda i doline

2009-06-14T16:59:00.002+02:00

To se zove naporan vikend. U subotu uzbrdice i nizbrdice (14 km) i danas dužina 30km. Al kaj se moze... ak se hoće postići norma za OI 2012 onda treba sve izdržati :-)

Šalu na stranu...sad mi zaista nije žao kaj sam propustil današnji polumaraton u Vrbovcu. Dok je tamo počela utrka ja sam već odgulil svojih 30km. Zbog visokih temp. startao sam u 6:50 i prvih 24 km držao konstantan tempo malo ispod 5:30/km na pulsu 134-135. To me malo čudi jer mi se već drugi puta desilo da na takvom treningu cijelo vrijeme idem istom brzinom na istom pulsu. Jer koliko sam ja proučavao puls bi nakon nekog vremena trebao rasti pri istoj brzini a ja sam više od 2 sata to držao ujednačeno. Od 24-29km sam pojačao i bez problema tih 5 km išao za 20:30 (4:06/km) što me još više začudilo jer nisam mislio da to mogu. Tim više što mi je ostalo i rezerve i kaj sam to išao na razrovanom makadamu. Izgleda da sam ipak u nekoj dobroj formi. Šteta kaj je sad kraj polusezone pa nemam to gdje provjeriti. Tj. preostaje brdska utrka na Ivančicu slijedeću subotu ali ko zna kak to može ispasti. Naime nikad nisam trčao cijeli taj uspon i nemam iskustva kak porasporediti snagu za pojedine dijelove staze jer ima svega: od jakih strmina do dugih nizbrdica, od asfalta do makadama.....

Ali nadam se da ću uspjeti završiti u nekom solidnom vremenu.

Povratak treningu i čekanje zida !

2009-06-11T22:07:00.002+02:00

Stanje sa zatezanjem u lijevoj potkoljenici se popravilo za 80% iako je potrajalo koji dan duže nego sam se nadao. U ova tri dana (u,s,č) istrčao sam ukupno nekih 30-ak km uglavnom lakšeg tempa i nije bilo ni najmanjeg problema s povredom tako da za vikend krećem u nove pohode i osvajanje dravskih staza i puteva. Ne znam kak bude se sve odvijalo slijedeći tjedan jer najavljene su temperature preko 35 stupnjeva i ak se uzme u obzir užasna varaždinska sparina ispada da bude trčanje izuzetno opasna i rizična aktivnost tih dana :-(

Ovih dana malo sam gledao rezultate Plitvičkog maratona i čitao nekoliko izvještaja i komentara s utrke. Zanimljivo je kako taj maraton (koji ja još naravno nisam okusio) magično djeluje na trkače. Naime svi ga opisuju kao nešto neponovljivo teško, većina se sudara s kojekakvim zidovima :-) ali nakon svega svi zaključuju: TO JE TO !!!! :-)

Dođe mi volja da već slijedeće godine odem nepotpuno pripremljen (ili nepripremljen) pa da i ja doživim taj magični trenutak :-)

Što se pak tiče polumaratona u Vrbovcu ove nedjelje: "odluka je pala, glasala većina....trčati će se doma dužina" !

POP - problem, odmor, planovi

2009-06-08T21:34:00.006+02:00

Pošto je zatezanje u lijevoj potkoljenici još uvijek prisutno :-(

Pošto ne želim ni najmanji rizik glede povratka te povrede !

Pošto sam do sada dobro trenirao i napravio odličnu bazu za realizaciju jesenskih planova... donosim definitivnu odluku da .....

NE ZNAM DA LI ĆU IĆI U VRBOVEC NA POLUMARATON ! :-)

Nakon lige u četvrtak napravio sam samo jedan trening od 18km u subotu i to u superrekreacijskom stilu: oko 6:30/km. I ostao sam iznenađen kak je zapravo lijepo i opuštajuće tak lagano trčkarati ;-) Za vrijeme trčanja par puta sam osjetio i malo probadanje u lijevoj potkoljenici što me nagnalo na oprez i razmišljanje o promijeni plana.

Naime 99% je sigurno da je ove probleme (koje u drugim okolnostima ne bih tako nazivao) izazvalo trčanje 3 polumaratona na asfaltu, pogotovo 28 km u Tuhelju. Zato ne želim ništa riskirati i ukoliko se u srijedu ozljeda potpuno ne povuče preskačem polumaraton u Vrbovcu, tim više što je za sada vremenska prognoza za nedjelju opako nepovoljna (sunce i 30 st.).

A pošto je Vrbovec bio u planu isključivo radi toga da pokušam "izmjeriti" koliko max. mogu ići na polumaratonu u ovom trenutku, ispada da je bolje da lagano rano ujutro uz Dravu istrčim 30km u laganom ritmu i izbjegnem ikakav rizik.

U tom slučaju ostale bi mi dvije brdske utrke po Ivančici slijedeća 2 vikenda nakon Vrbovca:

20.06. brdska utrka Ivančica - 13 km

28.06. nova brdska utrka po Ivančici (Vilinska špica) sa startom i ciljem u Lepoglavi- 10,5 km

Pošto se utrke trče samo manjim dijelom po asfaltu i da je brzina trčanja bitno manja nego na ravnom mislim da će se idealno uklopiti u završetak proljetnog dijela priprema.

Treba vidjeti kaj na sve to ima za reći Murinjo :-)

A ništ... sutra patike na noge i put pod noge.

Dosta je bilo 3 dana ljenčarenja :-)

Novi rekord na ligi

2009-06-04T22:21:00.005+02:00

Dan nakon polumaratona počele su se pokazivati i posljedice. Noge su otežale a u listovima se pojavilo žarenje a sve je kulminiralo u utorak. Zato sam u utorak i srijedu trčao lakše i kraće da se malo tijelo oporavi. I već u srijedu je bilo bolje a danas skoro pa dobro osim što mi se nakon valjda 3 tjedna ponovo pojavilo zatezanje na mjestu one dugotrajne povrede. Ali stvarno je malog intenziteta i ne uzbuđujem se jer je i to valjda posljedica onih nedjeljnih 28 km po asfaltu, a znam da će već sutra ili za koji dan nestati.

Danas je bilo zadnje kolo proljetnog dijela lige i odavno sam planirao baš taj zadnji puta raspaliti do daske da vidim koliko stvarno mogu. Međutim s obzirom da sam prošli puta neočekivano išao za mene rekordnih 21:35 razmišljao sam da li je pametno danas se toliko istrošiti ili je bolje da idem nešto lakše. Odluku sam donio pred sami start: idem od početka na nož pa čak i po cijenu da puknem u drugom dijelu.

Okret na pola je bio 10:28, malo brži od planiranog i počela me hvatati panika da ću se raspasti do kraja. Nisam više želio gledati na sat do samog kraja i stalno sam imao osjećaj da sam pukao i da idem puno sporije nego prvi dio. Noge su postajala sve teže, mišići pekli a pred očima su mi prolazili bijeli miševi :-)

I tek nekih 200m prije cilja sam opet živnuo i malo ubrzao do cilja. Kad sam čuo vrijeme 21:17 ( 3:48/km) nisam mogao vjerovati jer ispada da zapravo nisam "pukao" nego sam trčao stvarno na granici mogućnosti. Drugi dio je bio sporiji 20-tak sekundi ali tome je pridonio i vjetar koji je do okreta pomagao a kasnije usporavao. A valjda je normalno da kad trčiš istom brzinom drugi dio bude teži, ili čak puno teži nego prvi.

Sad sam potpuno zbunjen jer već nakon 3 mjeseca od povratka na trčanje postižem rezultate koje nisam ni približno mislio sada imati. Nekom usporedbom i analogijom ispada da bih sada mogao polumaraton ići debelo ispod 1:30, čak blizu 1:25 !!! Ali ne zanosim se time, bitno da sam na dobrom putu a ovi dobri rezultati sigurno su posljedica kvalitetno isplaniranih i sa moje strane odrađenih treninga. Već znam da ću se slijedećih 10 dana do polumaratona u Vrbovcu "mučiti" sa razmišljanjima sličnima ovima za današnju utrku. Da li krenuti konzervativnije pa onda eventualno pojačati ili ići u rizik pa da opet gledam bijele miševe ko danas :-)

Bumo vidli....